U Sarajevu će uvek biti mesta za ostavštinu Tita, partizana i antifašističke borbe
Nihad Uk, premijer Kantona Sarajevo za Kompas o Šapićevoj ponovnoj incijativi izmeštanja groba jugoslovenskog predsednika Josipa Broza Tita iz Muzeja Jugoslavije.
Foto: Vlada Kantona Sarajevo/Privatna arhiva/Uroš Maksimović
Gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić najavio je u ponedeljak inicijativu za izmeštanje Titovog groba iz Muzeja Jugoslavije, kao i Grobnice narodnih heroja sa Kalemegdana.
Uz to, hoće izgradnju spomenika komandantu četničkog pokreta iz Drugog svetskog rata Dragoljubu Draži Mihajloviću u centru Beograda.
Šapić je ranije, u aprilu ove godine, najavio istu inicativu, na šta je Nihad Uk reagovao na Fejsbuku i rekao da će u Sarajevu uvek biti mesta za ostavštinu Tita, partizana i antifašističke borbe.
Da li Sarajevo stoji pri istom stavu?
Josip Broz Tito je historijski kompleksna ličnost koju se ne može posmatrati jednoobrazno i svaki dio njegove političke i državničke ostavštine je potrebno detaljno analizirati, objašnjava Uk za Kompas i nastavlja:
„Ono što je neosporno jeste da je on jedan od najznačajnijih osoba drugog svjetskog rata, jedan od lidera antifašističke koalicije i čovjek koji je predvodio partizane u borbi za slobodu naših naroda.
Za nas je jako važna i uloga Tita i jugoslovenskih partizana u potvrđivanju bosanskohercegovačke državnosti kroz ZAVNOBiH i AVNOJ.
Tako da za Tita, partizane, antifašizam i čitavu ostavštinu uvijek ima posebno mjesto u Sarajevu što potvrđuje i naziv naše glavne ulice, koja je i danas ulica Maršala Tita.
Zašto Beograd ide drugim putem, to je pitanje za Šapića, njegovu stranku i nacionalističku ideologiju koja stoji iza svega.“
Da li bi Sarajevo preuzelo i Grobnicu narodnih heroja u kojoj su sahranjeni Ivo Lola Ribar, Ivan Milutinović, Moša Pijade i Đuro Đaković?
„Najprirodnije i najnormalnije bi bilo, da kao i Titovi ostaci u Kući cveća i narodni heroji ostanu u grobnici ispod Kalemegdana. Beograd je ipak bio prestolnica Jugoslavije i mjesto koje je bilo glavni grad svima nama, pa i narodnim herojima koji su u toj grobnici. Ivo Lola Ribar i Đuro Đaković su iz Hrvatske, Moša Pijade iz Srbije, Ivan Milutinović je crnogorac, onda je prirodno da ostanu u svojim zemljama.
Na kraju, jednako kao i u odnosu sa Titom, ni partizane ne možemo ostaviti sa strane i njihovu ulogu. Ukoliko gradonačelnik Beograda želi da skloni partizane i partizansko nasljedstvo iz Beograda, Sarajevo će ih prihvatiti.
Moram biti iskren i reći da ni odnos u BiH prema tom dijelu prošlosti nije idealan, različite nacionalističke ideologije su se godinama trudile da unište svu partizansku ostavštinu, da je zapuste, gurnu u krajnost.
Međutim, veoma je važno da izgradimo novu kulturu sjećanja, da obnovimo spomenike i uspostavimo odnos prema partizanima, odnos poštovanja, sjećanja i divljenja.“
Kako gledate na odnos antifašizma u regionu?
„Antifašizam, internacionalizam i humanistički pristup je na Balkanu doveden na marginu. Vrijednosti kao što je poštovanje čovjeka, vjerovanje u jednakosti svih ljudi su nacionalističke i fašističke ideologije izvrgunule i tabuizirale, doveli su antifašiste u poziciju da se osjećaju nelagodno deklarisati se kao antifašisti.
Danas, ako kažeš da si antifašist pod velikom si prijetnjom da budeš isključen iz društva i sistema. Zbog toga je isticanje naše antifašističke prošlosti i poštovanje simbola ključno da se naučimo danas nositi sa novim izazovima i prijetnjama.
Antifašizam je univerzalan. Prelazi partikularnosti naših etničkih, vjerskih ili nacionalnih identiteta, to je koalicija za čovječnost. Izuzetno je važno da je u ovim aktuelnim globalnim okolnostima jačanja desnice i neofašističkim trendovima, kao i našim regionalnim okolnostima koje su uokvirene nacionalizmom budna ideja i vjera da je antifašistički put onaj kojeg se svi moramo držati. Ukoliko gospodin Šapić želi da ide drugim putem, a pokazao je da želi.
Sklanjajući Tita, dovodeći Dražu Mihajlovića u simboličkom smislu na ulice Beograda je njegova proklamacija da i on pripada neofašističkom trendu. Ja znam da je Beograd i danas dobrim dijelom antifašistički grad, da tu postoji veliki broj ljudi koji vjeruju u ljudskost, u humanizam, a i da se sjetimo samog broja Srba koji su bili u partizanima i kakav je njihov značaj bio u Narodno oslobodilačkoj borbi.
Svaki beograđanin i Srbin, antifašista, koji je bio uz Sarajevo sve vrijeme, će u Sarajlijama antifašistima uvijek imati druga i saborca, a u Sarajevu svoj grad.
Kao što kaže onaj duhoviti grafit iz Cetinjske ulice na Dorćolu: „Za federalnu Jugoslaviju sa Sarajevom kao glavnim gradom“, naravno u simboličkom smislu.“
Nihad Uk je rođen 1989. u Sarajevu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Nakon toga je magistrirao na Katedri za međunarodno javno pravo na istom fakultetu.
Od 2016. do 2022. bio je odbronik Naše stranke u Opšinskom veću Centar Sarajevo. Ujedno je delegiran u Gradsko veće Grada Sarajeva.
U avgustu 2017. postao je Generalni sekretar Naše stranke na kojoj je funkciji i danas.
Na Opštim izborima 2022. izabran je za poslanika Naše stranke u Skupštini Kantona Sarajevo, a potom delegiran u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine.
Najmlađi je premijer u istoriji Kantona Sarajevo.
K. Simonović/Kompas