Kako je propao RTS, a poskupela TV pretplata
“Nemam šta da te pitam”, “veseli se srpski rode” i “ti si dete srpske nacije” su novinarska pitanja koja je reporter Radio televizije Srbije uputio najboljem teniseru sveta posle osvajanja zlatne medalje na Olimipijskim igrama u Parizu, jedinog odličja koje mu je do sada nedostajalo u profesionalnoj karijeri.
Dizajn: Uroš Maksimović
Nije šala. Novinar javnog servisa koji je poslat da izveštava iz Pariza i koji je znao da mu je taj dan zadatak da obavi mini intervju sa najboljim sportistom ne samo Srbije već i sveta, ne samo da se nije pripremio, nego je u tri minuta pokazao besmisao kadrovske politike na RTS-u. Odavno smo navikli da novinari političke redakcije ne smeju da postavljaju kritička pitanja, a sad smo videli da u drugim rubrikama izgleda uopšte ni ne znaju da postavljaju novinarska pitanja.
Da ne objašnjvam pride koliki je ekskluzivitet imati ispred sebe tako uspešnog sportistu, ali toga izgleda niko na javnom servisu nije svestan, jer da jeste pažljivije bi birao ko je kadar da taj posao obavi valjano.
Nije sve u pitanju, ima nešto i u konstatacijama
Elem, za one koji ne znaju o čemu se zapravo radi, novinar RTS-a je mini intervju sa Novakom Đokovićem započeo ovako:
“Najlepše hvala, Srđan će da skoči, evo, ništa, nemam pitanja, molim vas emocije”.
Đoković je prvo zbunjeno rekao “ne znam šta da kažem”, ali je onda kao profesionalac odlučio da ispriča šta misli o meču i svojoj pobedi.
Usledilo je drugo “pitanje” koje to nije:
“Moj tata je najbolji, Tara je držala transparent. Verujem da imate poruku za porodicu u Srbiji, koja skače, plače i veseli se srpski rod”.
Novak je na to ispričao kako ovo smatra najvećim uspehom u karijeri jer mu je samo zlatna olimpijska medalja nedostajala u kolekciji.
Za kraj je reporter RTS-a još jednom “izbriljirao”:
“Ljubav roditelja prema deci je najveća i bezuslovna. Vi ste dete srpske nacije. Bravo još jednom”.
I šta ćemo sad? Da li je ikoga na RTS-u uošte briga što na društvenim mrežama ismevaju ovaj intervju, postavljajući paralelno kao primer pitanja koja je Novaku posle meča postavila novinarka američke televizije CNBC.
Možda će ustvari reporter RTS-a dobiti pohvalu jer je dovoljno puta istakao epitet “srpski” uključujući i floskulu “vi ste dete srpske nacije”. Deluje kao da je jedino nedostajalo da novinar “pita” Novaka: “Srbi nisu genocidan narod”, a da ovaj odgovori: “nisu”.
Nije sve tako crno
Neko će pomisliti da možda javni servis više ni nema kadrove kadre da smisle iole pošteno pitanje. Nećete verovati, ali ipak ima. Prošlog meseca smo se u to uverili na primeru Tijane Jevtić koja je vodila emisiju posvećenu Evropskom prvenstvu. Pokazala je da tamo još uvek postoje neki tihi profesionalci, koji nisu ekscentrici, poznaju sve sportove i umeju da stručno obave posao. Pitanje je doduše da li bi i ona dobila taj zadatak da znatno mlađa Dragana Kosjerina nije imala odsustvo zbog venčanja, jer se RTS kao većina komercijalnih televizija prvenstveno vodi vizuelnim, pa tek onda novinarskim normama.
Današnji RTS spao je na to da reportere s Evropskog prvenstva u Nemačkoj ismevaju da su bili kao “Lolek i Bolek”, da se pitanja posle fudbalskih utakmica svode na “težak meč” i “nije vam bilo lako”. Među tužnije trenutke verovatno spada i onaj kada je komentator meča Srbija – Engleska na EURO ubeđivao selektora Dragana Stojkovića Piksija da je poraz od 0:1 ustvari sjajan, a ovaj mu objašnjavao da je ekipa ipak izgubila.
Kakav nam je RTS, takvi smo i mi
Novi RTS praktično nikada nije napravljen posle sramnih devedesetih. Odgovornost su posle petooktobarskih promena jedino poneli direktor Dragoljub Milanović, osuđen zbog pogibije radnika u bombardovanju 1999. jer nije evakuisao zgradu u Aberdarevoj ulici iako je imao upozorenje da će biti gađana i urednik Milorad Komrakov koga je Sud časti isključio iz Udruženja novinara Srbije zbog uređivanja informativnog programa. Svi ostali poslušnici u lancu Miloševićeve propagandne mašinerije su oslobođeni.
Nijednoj kasnijoj vlasti medijska katarza nikada nije ni trebala. Svakome je godilo da ga hvale, a kritičko novinarstvo ostavljeno je za neke druge, komercijalne kanale. Dezorjentisani poltronizam tako je decenijama o(p)stao kao karta za ulazak u javni servis, a sada je samo podignut na viši nivo. U međuvremenu, Skupština Srbije je usvojila odluku o povećanju TV pretplate. Mislite o tome kada i sledeći put budete gledali “naš tim”, kako komentatori RTS-a nazivaju Crvenu zvezdu, ili kada vidite kako reporter postavlja pitanje u vidu poltronske konstatacije, a ne da ponudi realnu sliku o nečijem dobrom ili slabom rezultatu.
Autor je glavni i odgovorni urednik Kompas-info.com