Zašto ljudi ne veruju statistici o inflaciji?
Ljudi često ne veruju statistici jer imaju utisak da su poskupljenja mnogo veća nego što stopa inflacije govori. Zašto?
Ilustracija: Uroš Maksimović
Ljudi pod pritiskom inflacije često ne veruju statistici, jer osećaju da im je život poskupeo više nego što statističari navode. Istvoremeno i nisu i jesu u pravu.
Naime, inflaciju treba zamisliti kao široki front. Ona pred sobom valja cenu miliona stavki, od čioda, preko mleka u prahu i nameštaja, do odnošenja smeća.
Nije svako poskupljenje isto
Neke stavke u ovom frontu se prema potrošaču valjaju direktno, neizbežno i snažno. Druge im, pak, nisu bitne.
Na primer: Niko ne može da izbegne poskupljenje hleba i mleka, goriva, struje i grejanja, komunalija ili bilo čega drugog što mora da se plati direktno ili indirektno.
Sa druge strane, kada poskupe odeća, nameštaj, turistička putovanja, knjige ili kompjuteri, potrošači, posebno oni sa manje novca, te stavke neće kupiti ili platiti.

Bazna inflacija
Izveštaji o inflaciji upravo zato često pominju baznu inflaciju. Bazna inflacija iskazuje poskupljenje bez uračunavanja stavki koje su podložnije snažnijim i bržim pomeranjima – energenata i hrane.
Bazna inflacija daje bolju predstavu o baznom inflatornom trendu, bez uticaja koji mogu da izazovu kratkoročan talas poskupljenja poput, recimo, vremenskih nepogoda ili zatvaranja Sueckog kanala zbog udesa.
Podatak o baznoj inflaciji je važan deo analize u naporima za suzbijanje inflacije.
Kompas