Zašto u olupini Titanika nema ljudskih ostataka?
Potonuće Titanika 1912. odnelo je preko 1.500 života. Iako su viđeni predmeti poput odeće i cipela, tela žrtava nikada nisu pronađena. Zašto je to tako?
Foto: Envato
Luksuzni brod Titanik udario je u ledeni breg i potonuo u noći između 14. i 15. aprila 1912. Tačan broj stradalih nikada nije utvrđen – američki Senat je procenio da je poginulo 1.517 ljudi, dok su britanski izvori tvrdili da je broj žrtava 1.503, piše Istorijskizabavnik.
Brojevi pokazuju da je među stradalima na Titaniku najviše bilo članova posade – oko 700. Drugi na crnoj listi su putnici treće klase, uglavnom imigranti koji su putovali u Ameriku. Od njih 710, preživelo je 174.
Režiser koji stoji iza blokbastera “Titanik” iz 1997. Džejms Kameron zaronio je do olupine 33 puta. Naime, 2012. je izjavio da nikada nije video ljudske ostatke, samo odeću i obuću.
Istraživači i naučnici su pronalazili ljudske ostatke na mnogo starijim olupinama. Zašto to nije slučaj sa “Titanikom”?
Objašnjenje leži u naučnom objašnjenju
Odgovor na ovu misteriju leži u uslovima koji vladaju u dubinama okeana. Robert Balard, okeanograf koji je 1985. otkrio olupinu Titanika, smatra da je ključ u samoj dubini na kojoj leži brod – oko 3.800 metara
„Problem sa kojim se suočavate na dubinama ispod 914 metara je da prolazite ispod onoga što se zove “dubina kompenzacije kalcijum karbonata”. Voda u dubokom moru je nedovoljno zasićena kalcijum karbonatom. Od toga su kosti uglavnom napravljene“, objasnio je Balard u intervjuu iz 2009.
Nedostatak kalcijum karbonata u dubokom okeanu znači da kada se meso sa tela razgradi (ili ga pojedu morski organizmi) otkrivajući kosti, one počinju da se rastvaraju u vodi.
„Na Titaniku i na Bizmarku, a ti brodovi su ispod dubine kompenzacije kalcijum karbonata, kada stvorenja pojedu meso i izlože kosti, kosti se rastvaraju“, objasnio je Balard.
Oni koji su stradali postali su deo okeana.
Kompas/Istorijskizabavnik