Srbi i Albanci se razumeju bolje nego što mislimo: Predstavljeno 1.200 fraza i izraza kojima ne trebaju prevodi

Na Kosovu i Metohiji, gde su srpski i albanski dominantni zvanični jezici, nevladin sektor u Prištini predstavio je rečnik fraza i izraza kojima nije potreban prevod.

Ilustrativna fotografija, Envato

Stariji Srbi i kosovski Albanci donekle koriste oba jezika za sporazumevanje, dok se mlađe generacije oslanjaju na engleski. Poučeni iskustvom, u nevladinom sektoru smatraju da ako među Srbima postoji želja da se ostane i živi na Kosovu i Metohiji, onda je potrebno da nađu način da se razumeju sa Albancima i suprotno, piše RTS.

Šta to znači?

“I to je upravo ono šta smo mi želeli da učinimo, napravili smo dva rečnika, jednom je već treće izdanje. To je rečnik koji sakuplja one reči koje se na isti način izgovaraju i na srpskom i na albanskom jeziku”, kaže Miodrag Marinković, izvršni direktor NVO „CASA“ (nevladine organizacije Centra za afirmativne i društvene akcije).

Treće izdanje rečnika broji već sada ukupno 1.200 reči kojima nije potreban prevod, kaže autorka rečnika Nora Bezera.

Učenje jezika kroz neformalne kurseve je dobrodošlo, kažu lingvisti, ali dodaju da je za uspostavljanje poverenja potrebno da srpski i albanski jezik uđu u formalno obrazovanje, bilo kao izborni ili fakultativni predmet.

Prvo izdanje rečnika je objavljeno pre tri godine, a 20. novembra prošle godine predstavljeno je drugo izdanje.

Koje su to reči?

Nora Bezera je prilikom drugog izdanja istakla da srpski i albanski jezik imaju veliki fond zajedničkih reči. Većina njih su, kako tvrdi, nasleđene iz turskog jezika, pogotovo one koje se upotrebljavaju u kulinarstvu. Reči iz pravne i tehnološke terminologije su uglavnom nasleđene iz engleskog, francuskog, italijanskog i drugih jezika.

„Međutim, u drugom izdanju našli smo neke reči koje su albanskog porekla, a koje se koriste u srpskom, ili reči koje su srpskog porekla, a koriste se u albanskom jeziku. Na primer, imamo reč ’darovit’. Ona se našla u albanskom rečniku, a u stvari to je reč ’darovati’ srpskog porekla. Zatim, imamo reč ’gun’ odnosno ’gunj’, to je reč koja se prvi put pominje u Albaniji. U spisima se smatra da je ilirskog porekla, a zapravo se koristi i u srpskom. Jeste da je deo narodne nošnje, možda arhaična reč, ali je nešto što srpski jezik koristi. Ima još puno takvih reči, pa se na primer tu našla i ’besa’. To je kod Albanca više jedna institucija nego reč i deo kulture Albanaca. Međutim, i Srbi znaju vrlo dobro šta je ’besa’ i koriste je pogotovu na Kosovu. Umesto dajem ti reč, oni kažu dajem ti besu za nešto što treba da održe, neko obećanje“, istakla je Bezera za Kosovo Online.

Nimfa, baterija, tradicija, komšija, amanet, ajvar epidemija, kinta, keva…, samo su neke od velikog broja reči sa istim značenjem u srpskom i albanskom jeziku.

Kroz učenje novog jezika, osoba se obogaćuje i u kulturološkom i istorijskom smislu. To dalje doprinosi boljem razumevanju i toleranciji, zaključuju priređivači dva srpsko-albanska rečnika.

Kompas/RTS/Kosovo Online