Rio Tinto možda nije kineski, ali prsti Pekinga su svuda oko Jadra
U poslednje vreme, zapadne zemlje svom svojom težinom stale su iza projekta iskopavanja litijuma u Srbiji, računajući da će tako smanjiti svoju zavisnost od Kine kad se radi o ovom metalu. I Rio Tinto ima reputaciju takođe zapadne kompanije. Međutim, da li ta reputacija odgovara istini?

Foto: FoNet/slobodnadalmacija.hr printscreen
Čiji je Rio tinto?
Podaci pokazuju da je već duže vreme najveći pojedinačni akcionar ove kompanije upravo Kina i da Aluminijumska korporacija Kine ima 11 odsto akcija, a nešto manje američki investicioni fondovi BlackRock – 8,7 odsto i Capital Research and Management – 5,2 odsto.
Ali, pošto je centrala firme u Londonu, u razgovorima sa ekonomistima svi pominju Rio tinto kao „zapadnu“ kompaniju.
Ipak, iako Rio Tinto možda i nije kineska kompanija, činjenica je da sve ono što se dešava u vezi litijuma u Srbiji ima uporište u kompanijama koje su ili delom ili većinski u kineskom vlasništvu. Priča je zaokružena sa InoBatom, Minthom i pre nekoliko dana i sa Zhejiang Geely holdingom.
Kinezi, i još Kineza
Kineski Geely, jedan od vodećih proizvođača automobila iz te zemlje, nedavno se sastao sa predsednikom Srbije, koji je posle toga izjavio da se razgovaralo o „razvoju srpske automobilske industrije i kineskim ulaganjima u srpsku privredu“.
Slovački proizvođač baterija InoBat prema najavama iz septembra prošle godine, gradiće fabriku baterija u Ćupriji u kojoj će proizvoditi i reciklirati baterije za električna vozila.
Za sada je potpisan Memorandum o razumevanju. Međutim, čiji je zapravo InoBat?
Ispostavlja se da je kineski Gotion prošlog septembra, malo pre nego što je najavljena investicija u Srbiji, kupio 25 odsto udela u ovom slovačkom startapu.
Takođe, Međunarodna finansijska korporacija (IFC), deo Svetske banke, upravo je ove nedelje dodala u svoju listu projekata Loznicu i Šabac kao lokacije za proširenje postojećih kapaciteta za proizvodnju kućišta za baterije.
IFC treba da podrži kinesku Minth grupu da uspostavi proizvodne pogone za baterije za električna vozila u Srbiji i Poljskoj. Predložena investicija je deo Minthovog programa kapitalnih izdataka od 598 miliona evra za uspostavljanje proizvodne baze auto delova u Evropi. IFC obezbeđuje finansijski paket do 200 miliona evra koji uključuje osmogodišnji zajam. Projekti Zapada sa Kinom, a na teritoriji Srbije dakle dobro napreduju.
(Aleksandra Nenadović, Nova ekonomija)