Rezolucija o Srebrenici i ukazivanje aveti iz devedesetih
Državni vrh Srbije, svi kao jedan, kolektivno su gledali u prijenos iz Ujedinjenih nacija zagrnuti barjacima, na isti način kao i Vučić u Njujorku.
Ministri sede na Andrićevom vencu ogrnuti zastavama Srbije, slično kao što je to uradio predsednik Srbije Aleksandar Vučić na sednici Generalne skupštine UN. (Foto: FoNet/Instagram/Miloš Vučević)
Predsjednik Srbije tvrdi da je moralni pobjednik poslije usvajanja Rezolucije o Srebrenici. Prema njegovom tumačenju, uzdržane zemlje u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija zapravo su bile protiv Rezolucije.
No, taj stav ujedno je i poigravanje sa faktografijom. Jer ako su određene zemlje popustile pod američkim i pritiskom Evropske unije, neko drugi bi mogao tvrditi da je stvar obrnuta i da se mnogo država našlo pod ruskim ili kineskim udarom.
Što je izvjesno
Naprednjačka propaganda uveliko slavi „pobjedu“ Aleksandra Vučića: bezmjerno hrabar, odlučan i spreman na ličnu žrtvu, on je novi Car Lazar koji je nebesko carstvo pretpostavio zemaljskom.
Zato u narednom periodu ima da se srbuje do iznemoglosti, kuka na nepravdu, dvostruke aršine, antisrpsku zavjeru moćnika, svijet dijeli na prijatelje i neprijatelje…
Crkvena će zvona zvoniti, mitingaši dovezeni autobusima aplaudirati i skandirati. Na sve ovo treba dodati i daljnje narušavanje odnosa Srbije sa susjedima u regionu, pogotovo Crnom Gorom čiji su amandmani ugrađeni u Rezoluciju o Srebrenici.
Čega neće biti
Vlast javnosti neće jasno i glasno staviti do znanja da Rezolucija o Srebernici nije proglasila Srbe za genocidan narod. Također i da ljudi osuđeni za ovo nepočinstvo imaju imena i prezimena. Najpoznatija su Radovan Karadžić i Ratko Mladić koje je Vučić lično vrlo dobro poznaje.
Oni su osuđeni za genocid, a ne Srbi, Srbija i Republike Srpska. Inače, ako je itko navlačio kolektivnu odgovornost na vlastiti narod, to je naprednjačka vlast svojom kampanjom vezanom za Rezoluciju o Srebrenicu.
Kud sve vodi
Rezolucija o Srebrenici poslužiila je režimu i za nacionalnu homogenizaciju, pogotovo pred izbore. Kako ona izgleda, pokazao je državni vrh Srbije.
Svi kao jedan, kolektivno su gledali u prijenos iz Ujedinjenih nacija zagrnuti barjacima, na isti način kao i Vučić u Njujorku.
Tokom kampanje protiv Rezolucije gotovo da nema niti jedne aveti iz devedesetih koja se više ili manje nije opet ukazala. Ono što posebno utjeruje strah u kosti jeste da će poslije svega Ratko Mladić za sve veći broj mladih ljudi – i ne samo njih – tek od sada sloviti za srpskog heroja. Zna se dobro što sve još uz ovo ide i kakve posljedice ostavlja.
F.Š. / Vreme