Restitucija u Srbiji traje i po nekoliko godina, dokazivanje vlasnika teško
Slobodan Brajkov iz Vršca uspeo je da povrati deo zemljišta koje je njegovim precima oduzeto tokom četrdesetih godina prošlog veka – ali samo deo. Od 57 hektara, vraćeno mu je svega 3,7, odnosno oko 7 odsto imovine.
Foto: Nova ekonomija
Proces restitucije trajao je godinama. Agencija za restituciju je 2014. odbila njegov zahtev, tvrdeći da ne može precizno da utvrdi koje su parcele bile oduzete.
Brajkov se potom žalio Ministarstvu finansija, ali je i to odbijeno. Upravni sud je potom dva puta presudio u njegovu korist, nalažući ponovnu procenu. Tek 2019. geodetski veštak je potvrdio da jedna parcela u Konaku pripada državi, što je omogućilo njen povrat.
Konačno, 2022. godine Agencija je donela odluku o vraćanju dela zemljišta. Međutim, Brajkov i dalje nije dobio imovinu u posed, zbog komplikovane administracije,
Za ostatak zemljišta trebalo bi da dobije obeštećenje, ali država isplaćuje samo 15 odsto procenjene vrednosti. On smatra da bi zakon trebalo izmeniti tako da država nudi zamensko zemljište.
Manjak dokumentacije čest problem
Mile Antić iz Mreže za restituciju navodi da problem često leži u nedostupnoj dokumentaciji. U Vojvodini su česti slučajevi „dobrovoljačke zemlje“ iz Prvog svetskog rata, gde prvobitni vlasnici, dobrovoljci u ratu, nisu bili upisani u registre.
Takođe, neke arhive su uništene u poplavama, požarima i slično, pa dokumentacija nije dostupna.
Imovina nekad ne može da se vrati
Iz Agencije za restituciju kažu da se imovina ne može vratiti ako je prešla u privatnu svojinu, ako su na njoj izgrađeni objekti, javne površine ili državne institucije.
U takvim slučajevima bivši vlasnici dobijaju obeštećenje u novcu i državnim obveznicama, ali samo 15 odsto procenjene vrednosti.
Nova ekonomija