Puno srce Novopazaraca: Studenti nastavili pešački marš ka Novom Sadu
Veliki broj građana i učenika kod Pete beogradske gimnazije sačekali su i pozdravili studente koji pešače iz Novog Pazara, a zatim su ih ispratili dalje na put – ka Novom Sadu.
Foto: Vreme / Katarina Stevanović
Učenici Pete gimnazije i građani Beograda dočekali su studente koji danima pešače iz Novog Pazara. „Ovo što rade Novopazarci ne može se opisati rečima — hrabrost, integritet, ljubav“, kaže za „Vreme“ Nikolina Žikić, jedna od okupljenih ispred škole. Studenti nakon održanih 16 minuta tišine nastavili pešačenje ka Novom Sadu
Novopazarci su u podne ispred Pete Beogradske gimnazije, zajedno sa građanima i učenicima koji traže smenu direktorke te škole, odali poštu za 16 poginulih u padu nadstrešnice novosadske železničke stanice 1. novembra.
Prethodno veče ih je u glavnom gradu Srbije, na njihovom putu dugom 400 kilometara, dočekao veliki broj ljudi uz ovacije, crveni tepih, muziku, baklje, vatromet i skandiranje „Novi Pazar“.
Studente iz Novog Pazara pozdravili su okupljeni pred Petom beogradskom gimnazijom velikim aplauzom, a zatim su zajedno održali 16 minuta tišine.
Podsetimo, oni su juče kazali da razumeju probleme sa kojima se susreću učenici Pete gimnazije koja je već 17 dana u blokadi, a imaju i srodne probleme.
Studenti DUNP traže da se na Univerzitetu uspostavi prinudna uprava, a đaci Pete traže konkurs za novog direktora iz nastavničkog kadra, kao i da razrešenje aktuelne v.d. direktorke Danke Nešković. U obe ustanove profesori i nastavnici su dobijali otkaze ili su pritiskane jer podržavaju zahteve studenata i đaka i njihove blokade.
Više generacija, poruka jedinstvena
Kako javlja reporterka „Vremena“, ispred Pete beogradske gimnazije je vesela atmosfera i prisutno je stotinak učenika i građana.
Ima mlađeg i starijeg sveta, a poruka je, čini se, jedinstvena – podrška studentima koji pešače već 14 dana.
Snežana je penzionerka i došla je ispred Pete sa kćerkom koja je ovu školu i završila. Dok stoje i čekaju nekadašnju razrednu, njenoj kćerki oči su pune suza i ne želi da govori, jer kaže da će se rasplakati i raspasti. Decenijama već živi u Belgiji i došla je ovde na sedam dana.
„Danas sam ovde da vidim Novopazarce, puno mi je srce. Studenti nam pokazuju da treba da živimo u pravnoj državi. Kada se organizuje velika grupa, kao što su svi studenti stali, promene su moguće. Divim se Novopazarcima.”Nikolina Žikić, koja takođe očekuje dolazak novopazarskih studenata, kaže da su oni „vratili svetala u naše živote“.
„Ovde smo da dočekamo našu decu, naše oslobodioce. Minimalno što mogu je da podržim decu koja su učinila toliki napor i vratila svetla u naše živote. Ovo što rade Novopazarci ne može se opisati rečima. Hrabrost, integritet, ljubav. Studenti su nas naučili da zajedno možemo sve, samo to još nisu svi shvatili.”
„Jučerašnji doček ostavio je na sve nas poseban utisak, nešto što ćemo pamtiti celog života. Beograd je juče značio jedinstvo, zajedništvo, ljubav, slobodu i slogu. Došli smo s velikim umorom, natečeni, bolnih nogu, ali u trenutku kada smo videli toliki narod i toliku podršku – sve je prošlo. U Petu beogradsku gimnaziju došli smo da pružimo podršku našim srednjoškolcima, da znaju da nisu sami“, rekla je „Vremenu“ studentkinja arhitekture na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru uz standardnu poruku: „Niko nije umoran!“
Vreme / Katarina Stevanović
Tekst preuzet sa portal nedeljnika Vreme.