Pavle Cicvarić za „Vreme“: Borba se nastavlja na ulici
Pavle Cicvarić za “Vreme” govori o privođenju studenata i aktivista, prekomernoj upotrebi sile od strane policije i represiji, ali i o političkoj krizi koja već neko vreme potresa Srbiju.
Pavle Cicvarić (Foto: FoNet/Aleksandar Barda)
U sredu 20. novembra, protesti u Srbiji odvijali su se na tri različita fronta: jedan je bio ispred Tužilaštva u Novom Sadu, drugi na Brankovom i Starom savskom mostu, a treći u zgradi Rektorata. Studenti su se tamo okupili i u želji da prisustvuju svečanosti povodom Međunarodnog dana studenata, na kojoj je trebalo da se pojavi i predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Predsednik je, međutim, u poslednjem trenutnku otkazao svoj dolazak, ali su studenti i omladina opozicionih stranaka ostali. Sa jedne strane slavlje, kolo i studenti u svečanim odelima, uz osmeh dočekani u Rektoratu. A tu su bili i oni koji nisu bili dobrodošli. Student Fakulteta političkih nauka i aktivista neformalne grupe Borba Pavle Cicvarić priveden je kada je pokušao da uđe u Rektorat. Ubrzo nakon toga je pušten na slobodu, a od namere da učestvuje u građanskoj neposlušnosti nije odustao. Tog istog dana se vratio u Rektorat.
Kako je izgledalo hapšenje
“Mi, student i članovi neformalne grupe Borba, organizovali smo akciju u Rektoratu jer smo čuli da predsednik treba da dođe na svečanost i da se obrati studentima. Nismo hteli nikakvu nasilu akciju, već samo da uđemo u Rektorat. Želeli smo da pitamo predsednika zbog čega postoje dupli standardi u tretiranju mladih i studenata. Otišli smo da vidimo kakvo je stanje jer smo čuli da je predsednik ipak otkazao dolazak, što smo protumačili kao da se uplašio, kao da je hteo da izbegne situaciju da se pojavi neko u nenameštenim okolnostima, da mu postavi određeno pitanje koje mu ne bi odgovaralo.”
“Kako smo stigli tamo, prišla su nam dva policajca i tražila nam legitimaciju”, kaže Cicvarić: “Pitao sam ih zašto mi to traže pošto imam pravo da znam; jedan je rekao zbog nekog nasilničkog ponašanja, drugi je rekao zbog vandalizma. Izvadio sam ličnu kartu i krenuo sam da je pružim policajcu koji mi je tražio i u tom trenutku je prišao treći policajac koji mi je zavrnuo ruku, pribio me uza zid i krenuo da me psuje. Onda su me stavili u kola. Razlog zbog kog su me priveli jeste navodno bio što nisam hteo da dam ličnu kartu, a to jednostavno nije istina.”
O motivisanosti građana
“Pre svega, moramo uzeti u obzir i to da je policijska brutalnost prešla na jedan sasvim novi nivo. Rečenica koja se često ponavlja u medijima jeste da što je bliži kraj režima, to će režim postati sve agresivniji. U potezima vlasti se definitivno vidi nervoza. Ono što sam takođe primetio jeste da svi protesti koji se sada organizuju imaju drugačiju formu od ostalih protesta, pre svega od Srbije protiv nasilja. Ovi protesti, iako su bili svuda po gradovima, donekle su bili centralizovani. Epicentar je i dalje bio Beograd, a ostali su davali podršku. Sada vidimo da mnoge grupe građana, lokalna udruženja, neformalne grupe pozivaju ljude i prave sopstvene akcije koje služe tome da pozivaju vlasti da preuzme odgovornosti.”
Da li je ovo kraj vlasti SNS-a
“Ne mogu da procenim da li je kraj ove vlasti blizu, negde slutim da se ide u tom smeru zbog pojačane agresije policije prema aktivistima i prema građanima, ali ne bih žurio sa tom pretpostavkom. Vidi se da su građani nezadovoljni, da je Srbija u krizi već godinama. Kada je kriza dugačka, ona se normalizuje i ljudi nauče da žive tako, to im postaje neka normalnost. Bitno je sada naglašavati i ovu činjenicu: da je kriza u toku i da nju ne izazivaju građani već vlast, a da građani samo reaguju.”
M.J., J.G./Vreme