Od malih koraka do velikih rezultata: Zašto je važna finansijska pismenost?

Finansijska pismenost pruža bolju pripremu za određene finansijske obaveze i zauzvrat smanjuje verovatnoću upadanja u veću ličnu finansijsku krizu.

(Ilustrativna fotografija, Envato)

Finansijska pismenost je kognitivno razumevanje finansijskih komponenti i veština kao što su budžetiranje, ulaganje, zaduživanje, oporezivanje i upravljanje ličnim finansijama. Odsustvo takvih veština donosi „finansijsku nepismenost“.

Postizanje finansijske pismenosti je ključno u današnjem društvu zbog svakodnevnih aspekata života, kao što su budžeti, hipoteke, krediti, platne kartice, bezgotovinsko plaćanje, finansijske tehnologije i investicije.

Prema Regulatornoj upravi za finansijsku industriju (Financial Industry Regulatory Authority FINRA), oko 66% američkog stanovništva se smatra finansijski nepismenim. Rezultati istraživanja Evrobarometra o finansijskoj pismenosti koje je u julu 2023. objavila Evropska komisija pokazuju da samo 18% građana EU ima visok nivo finansijske pismenosti, 64 odsto – srednji, a preostalih 18 odsto – nizak nivo.

Međutim, postoje velike razlike među državama članicama. U samo nekoliko država članica, više od 25% ljudi ima visoke rezultate u finansijskoj pismenosti (Holandija, Danska, Finska, Estonija i Slovenija). Hrvatska je, na primer, u sredini među posmatranim zemljama.

Situacija u Srbiji

Srbija nije učestvovala u istraživanjima OECD-a ili Evrobarometra, te ne postoje zvanični podaci o finansijskoj pismenosti, ali izvesno je da je nivo finansijske pismenosti na izuzetno niskom nivou.

Obrazovne institucije u Srbiji doprinose finansijskom opismenjavanju kroz specijalizovane programe, kurseve, obuke i treninge, koje su razvile i koji su namenjeni građanima, široj publici, pratiocima i slušaocima različitih onlajn programa, u cilju izučavanja, istraživanja i obrazovanja, ali i informisanja o specifičnostima i zakonitostima prisutnim na finansijskim tržištima, u finansijskom poslovanju i finansijskim institucijama. Ipak, finansijska pismenost nije ušla u prostor edukacije kao obavezna.

Dakle, samo u srednjim školama i na fakultetima na kojima se izučava menadžment, pravo, biznis i ekonomija zapravo dobijate znanja koja su usmerena na finansijsku pismenost.

Čime god se bavili i šta god radili neophodno je da razumemo šta su troškovi, šta su investicije, kako se kreira budžet, u šta sve možemo investirati, iz kojih izvora finansiranja, kako upravljamo sopstvenim sredstvima, i slično.

Šta neko ko pokreće sopstveni biznis treba da zna

Kada je reč o tome šta početnik u biznisu treba da zna o finansijama i kako i gde da se o tome informiše, zapravo se dolazi do toga da nema mnogo adresa gde se mogu dobiti praktični saveti. Od preduzetnika se očekuje da pored toga što je inovativan u svojoj ideji ili pristupu, bude spreman i da istražuje i uči.

Prvo što svaki poslovni čovek mora da zna jeste, da će se kreditni rejting njegovog biznisa odraziti na poslovanje. Zatim mora naučiti kako da formira odnos izvora finansiranja (sopstvenih i tuđih) u finansijskom izveštaju koji se zove Bilans stanja. Nadalje, treba da zna da je pronalaženje investitora i posedovanje veštine prenošenja vizije poslovnog poduhvata, ključno za svako poslovanje u fazi rasta.

Izuzetno je važno da preduzetnik pokuša da pronađe mentora, nekoga iskusnog, mudrog i voljnog da podeli sa njim svoje znanje i izazove sa kojima se suočavao. Konačno, znanje o planiranju budžeta i mudrom trošenju novca je od ključnog značaja za uspeh poslovanja; i kratkoročno i dugoročno.

I naravno da nema jedinstvenog pravila za sve. Nije moguće svim potencijalnim preduzetnicima pružiti isti savet, jer je svačija ideja drugačija, i postoje specifičnosti koje prate određene grane industrije. Ono što je svima zajedničko jeste da moraju računati na neki svoj početni kapital da bi ušli u preduzetništvo. Time ne samo da dokazuju posvećenost svojoj ideji, već i činjenicu da su spremni da rizikuju, kao i da veruju u svoju ideju.

I nakon toga moraju biti otvoreni da pregovaraju za dodatna sredstva kod poslovnih anđela, fondova koji podržavaju preduzetničke poduhvate i banaka. I opet ću reći da nema preduzetništva bez da se izađe iz zone komfora. I ono što je takođe izuzetno važno, jeste da će biti mnogo lakše ako se uči o finansijama, jer će se time lakše razumeti tokovi novca, ali u isto vreme i bolje i lakše snalaziti u poslovanju. I naravno, razumeti poslovne partnere.

Čak i kada imate novac, čak i kada plaćate investicionog (finansijskog) savetnika, od preduzetnika se očekuje da uči i da razume kako se kreće novac u poslovanju. Što pre savlada jezik finansija, biće lakše vođenje poslovanja, jer će biti izbegnuti nepotrebni i dupli troškovi.

Treba imati na umu da ljudi koji su uspešni preduzetnici su ljudi koji mnogo vremena troše na istraživanje određene ideje, proveru potencijala određene ideje i naravno kada ulože i svoje znanje i novac, oni nastavljaju da uče i rade.

Dodatni izazovi za žene preduzetnice

Preduzetništvo je samo po sebi stresno, a za žene još više zbog nevidljivih zidova na koje nailaze na svakom koraku.

Rodno specifične prepreke kao što su društvene norme, pristup finansijama i „imposter“ sindrom deluju kao stakleni plafon koji ih sprečava da ostvare svoj puni potencijal. Ne mislim isključivo u Srbiji ili zemljama regiona. Podaci govore da je tako u svetu. Naime, iako žene čine grubo rečeno oko 50% svetske populacije, one doprinese globalno svetskom BDP-u sa svega 37%. E sada se postavlja pitanje zašto je tako?

Prošle godine su Ujedinjene nacije objavile istraživanje “Study on Women’s Entrepreneurship in Serbia”, koje je sprovela nezavisna organizacija SeConS, koje pokazuje da u Srbiji iza 31,2% preduzetničkih poduhvata stoje žene, od čega su 70% nove preduzetnice. Više od 50% žena preduzetnica su visoko obrazovane i ono što je možda posebno interesantno jeste da je prosečna starost žena preduzetnica 46 godina.

Istraživanje je takođe pokazalo da je nedovoljno poznavanje finansija, složenost dolaska do inicijalnog osnivačkog kapitala i razumevanje regulative vezane za finansijsko poslovanje, jedan od najvećih strahova sa kojima se suočavaju žene preduzetnice.

I tome svakako treba dodati još jedan strah. Žene najčešće ulaze u preduzetništvo same, dok je muškarcima svojstveno da ulaze u partnerstvu. Statistika pokazuje da žene u proseku samostalno kreću u preduzetništvo od 40% koliko je prosek u Evropi, do 80% koliko je prosek recimo u Sloveniji. To je samo po sebi pritisak, jer pored odluka koje se odnose na finansiranje poslovanja, samostalno donose i odluke koje se odnose na vođenja poslovanja.

Autor: Prof. dr Slađana Benković, Forbes Srbija

Ceo tekst pročitajte OVDE.