Moleban u partijsko-demagoške svrhe
Patrijarh Porfirije služio je moleban u Hramu Svetog Save ne bi li prizvao pomoć Božju za borbu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića protiv „amoralne“ rezolucije o Srebrenici u Ujedinjenim nacijama.
Milorad Dodik i Aleksandar Vučić (Foto: FoNet)
Od predložene rezolucije o Srebrenici, Vučić je napravio jedan od glavnih stožera naprednjačke kampanje za lokalne izbore. Sada je u nju uključio i Srpsku pravoslavnu crkvu.
Šira slika
Mada je predsjednik Srbije i ranije znao žestoko dramatizirati pojedine aspekte vlastite politike, nikad ga Crkva nije ispratila na službeni put molebanom. Na primjer – ni kada je prihvatio Briselske sporazume. Moleban pred dolazak u Njujork, zato izgleda krajnje neobično, Naime, za razliku od Briselskih sporazuma, rezolucija o Srebrenici nema obavezujući karakter.
Kuda sve ovo vodi
Rezolucija o Srebrenici ne spominje srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku. Ali su vlasti u Beogradu i Banjaluci očito zapele da im nametnu kolektivnu krivicu. Kakva li će slika o Srbiji u svijetu biti poslije Sabora? Odnosno – koliko će biti obnovljeni najcrnji sterotipi o Srbima iz ratne propagande? I još jedno pitanje: ako u Srebrenici nije počinjen genocid, znači li to da su nevini Radovan Karadžić i Ratko Mladić? Dakle – pojedinci osuđeni upravo za ovo djelo zajedno sa još nekoliko drugih lica. Republika Srbija – čisto da se ne zaboravi – priznaje Haški tribunal.
Posljedice
Vučićeva kampanja uz sasluživanje SPC, ima jasan cilj. To je homogenizacija srpskog narod na demagoškim i nacionalističkim temeljima. Ako ništa drugo, istorija je pokazala da ovakva politika nikad nikom ništa dobro nije donijela.
F.Š./Vreme