Kiseonik na dnu okeana? Naučnici su mislili da im je oprema u kvaru
Nova studija je dobar primer toga da veoma malo znamo o procesima u dubinama mora.
Naučnicima su analize podataka sugerisale da je kiseonik nastao na tamnom, morskom dnu, gde svetlost ne dopire (Foto: Envato)
Šta se dogodilo?
Dok je tim istraživača uzimao uzorke morskog dna grebena na dubini od 3.962 metra ispod površine Tihog okeana, naučnik Endru Svajtmen video je očitavanje koje je za njega bilo iznenađujuće. Pomislio je da je oprema u kvaru.
Međutim, sistem je pokazivao da je otkriven – kiseonik, piše RTS.
„Kada smo prvi put videli ove podatke, mislili smo da su senzori u kvaru pošto svaka studija koja je bila sprovedena u dubokom moru je detektovala tek trošenje kiseonika a ne njegovo stvaranje. Tokom godina istraživanja, nanovo smo podesili senzore, ali ta čudna očitavanja kiseonika su se stalno pojavljivala“, izjavio je Svajtmen.
Revoluciono otkriće
Svajtmen i njegov tim bili su česti na terenu u oblasti Klaroin-Kliperton između Havaja i Meksika. Koristili su optičke senzore, ali su odlučili da dodatno istraže očiglednu pojavu kiseonika.
Došli na ideju da kiseonik može da bude proizveden u prirodnim mineralnim naslagama koje stvaraju električnu energiju i koji se formiraju na morskom dnu.
„Kada su istraživanja dala isti rezultat znali smo da smo naišli na nešto revolucionarno“, dodao je Svajtmen. Otkriće su izneli u studiji objavljenoj u časopisu Nature Geoscience.
Prirodna geobaterija
Naučnici sada smatraju da novo istraživanje nudi dokaze o prirodnoj „geobateriji“ koja proizvodi kiseonik.
Dubokomorske mineralne naslage poznate kao polimetalni noduli, sadrže elemente kao što su kobalt, nikl, bakar, litijum i mangan. Pošto se u smislu veličine kreću od sitnih delova pa do veličine malog krompira – emituju električnu energiju.
„Ove geobaterije su osnova za moguće objašnjenje proizvodnje tamnog kiseonika u okeanu“, rekao je Frans Gajger, još jedan od istraživača.
Potencijalni rizici
Američka Nacionalna okeanska i atmosferska administracija upozorila je da rudarenje u oblastima morskog dna može „rezultirati uništenjem života i staništa mnogih vrsta u područjima sa mineralima“.
„Ovo je istraživanje koje može da doprinese našem razumevanju ekosistema dubokog mora, ali treba ga pravilno pregledati, uputiti pitanja i kritike, ali i razumeti bez pogrešnih tumačenja. Istraživanje je sprovedeno u veoma malom obimu i potrebna je potvrda većih razmera pre nego što se izvuče zaključak“, rekao je Filip Gejls, konsultant za rudarenja jedne kanadske organizacije.
Kompas/RTS