Bodo Veber o litijumu: Potpuno razumljivo da se nameće paralela sa dobom kolonijalizma
“Ta trka sa litijumom zaista podseća na doba “gold rush” (Zlatna groznica), međutim slučaj Rio Tinto-Srbija upravo pokazuje da nismo više u doba kolonijalizma, nema više potpuno zavisnih kolonija, na drugoj strani su sad samouvereni, koruptivni režimi, koji traže svoj deo kolača”, kaže Veber
Olaf Šolc i Aleksandar Vučić (Foto: Michael Kappeler, dpa)
Za prošlonedeljnu posetu nemačkog kancelara Olafa Šolca Beogradu kada je potpisan memorandum o iskopavanju litijuma, javnost je saznala samo dva dana uoči dolaska. Dok su opozicija i nezavisni mediji najavljivali ovu posetu, vlast je to krila do poslednjeg trenutka.
“Nisu samo srpske vlasti, i nemačke i Evropska komisija su krili do poslednjeg dana dolazak nemačkog kancelara u Srbiju”, kaže u razgovoru za „Danas“ Bodo Veber, politički analitičar i viši saradnik Saveta za politiku demokratizacije (DPC) iz Berlina.
Prljavi dilovi i neodgovornost za štetu
“To neobično kratkoročno najavljiivanje puta u Beograd na vladinoj pres konferenciji u Berlinu samo dva dana pre posete bila je jedna od glavnih tačaka prepucavanja između novinara i Šolcovog glasnogovornika.
Glasnovornik je to pokušavao opravdati time što je Vlada Srbije memorandum sa EU odobravala tek neposredno pre posete, ali to ne opovrgava, nego dodatno potvrđuje da se sve spremilo na brzinu – od one karikature od odluke Ustavnog suda, preko ponovnog usvajanja Uredbe o prostornom planu Jadar itd. – i u maksimalnoj tajnosti. Tj. upravo suprotno tvrdnje predsednika Vučića da: ‘Ništa nismo krili. Sve radimo transparentno’.
Na Zapadnom Balkanu zapadni akteri zadne decenije vodili su više takvih tajanstvenih, potpuno netransparentih pregovora – od epizode pregovora o tzv. rameni teritoriji u dijalogu Srbija-Kosovo preko pregovora EU-SAD u Bosni i Hercegovini o tzv. reformi izbornog zakona.
Iza te tajanstvenosti uvek se krije ista karakteristika: prvo, radi se o svojevrsnim prljavim dilovima u kojima su uključeni akteri potpuno svesni ‘prljavštine’ svog poduhvata, a drugo, uključene zapadne aktere baš briga za ogromne štete koja ostaje iza tih skopljenih dogovora, to jest posle postizanja njihovih primarnih ciljeva.”
Da li iskopavanjem litijuma Srbija postaje evropska kolonija?
„Potpuno je razumljivo da se u trenutnom kontekstu ta paralela sa dobom kolonijalizma nameće. Ipak, treba malo razjasniti kontekst: Užurbano traganje sa litijumom i drugim retkim kritičnim sirovinama se dešava u kontekstu ‘zelene tranzicije’ privreda, dakle u kontekstu borbe protiv klimatskih promena, trenutnog političkog prioriteta broj jedan u svetu, znači potpuno je legitimna politika.
Politika EU i Nemačke se dalje dešava u kontekstu iskustva sa (geo)političkim posledicama zavisnosti od autoritarnih globalnih aktera, kao u slučaju nemačke zavisnosti od ruskog gasa i goriva, te ratom u Ukrajini.
Znači i taj trenutni prioritet ostvarivanja nezavisnosti od Kine u snabdevanju retkim sirovinama, ta geopolitička trka sama po sebi je više nego svrsihodna i legitimna. Ključni problem nastaje kad Zapad, ovde konkretnije EU i Nemačka, u tom takmičenju sa Kinom počnu da deluju kao ti autoritarni globalni kompetitori, tj. kad zapuštaju, ignorišu sopstvene demokratske vrednosti. Preti da Zapad na kraju dobije bitku, ali izgubi rat, tj. odbranu liberalnog svetskog poretka“.
“Zlatna groznica”
“Ta trka sa litijumom zaista podseća na doba “gold rush” (Zlatna groznica), međutim slučaj Rio Tinto-Srbija upravo pokazuje da nismo više u doba kolonijalizma, nema više potpuno zavisnih kolonija, na drugoj strani su sad samouvereni, koruptivni režimi, koji traže svoj deo kolača.
Bojim se da Šolcova vlada bacanjem u zagrljaj autokratsko-koruptivnom Vučićevom režimu ponavlja grešku vlade Angele Merkel iz 2014. kad je posle Putinove ilegalne aneksije Krima umjesto smanjenja zavisnosti od ruskih energetika produbljivala tu energetsku saradnju – a to je Nemačku skupo koštalo posle 2022. – i još uvek košta.”
Ko garantuje poštovanje ekoloških standarda
„Ima tu mnoštvo aspekata i indikatora da su priče o najvišim ekološkim standardima i izbegavanju štetnih posledica po životnu sredinu više nego neuverljive: Prvo, objektivni problem terena u regiji Jadar, podzemne vode itd., znači geološka situacija za koju eksperti tvrde da je skoro nemoguće izbegavati zagađenje tokom eksploatacije.
Drugo, prosta činjenica da je čisto nemoguće u državi gde nama vladavine prava niti demokratije, ali zato sistematsku korupciju te srozavanje režima, privrede i kriminalnog podzemlja implementirati ikakve standarde. Sama izjava predsednika Vučića o tome da će se on lično starati za zaštitu životne sredine potvrđuje tu činjenicu – kao da će on lično izvesti inspekcije.
Treće, dok je i nemačkim i srpskim zvaničnicima puna bila usta o tim najvišim ekološkim standardima poslednjih dana, vidjliva je bila igra prebacivanja lopte po pitanju ko će ih garantovati. Glasnogovornik kancelara na pitanje garancija poštovanja standarda spominje vladu Srbije te insistira na tome da nemačka vlada ne igra nikakvu ulogu u aranžmanu sa Rio Tintom jer se, eto, radi o tržišnoj ekonomiji (kao da je ijedan veći strani investicioni projekat u Srbiji dogovoren bez režima/mimo najvišeg vrha Vučićevog režima). Dok predstavnici vlasti u Srbiji na pitanje o ekološkim standardima ukazuju na Nemačku“.