Hrvoje Klasić: Vučića mogu pobediti samo studenti, ali očekivati to od studenata nije fer

O studentskim protestima u Srbiji i situaciji na hrvatskim fakultetima govori profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu i istoričar Hrvoje Klasić.

Hrvoje Klasić (Foto: Kompas/Privatna arhiva; ilustracija - Uroš Maksimović)

“Pratim svakodnevno iz minuta u minut situaciju u Srbiju i moje raspoloženje nekako ide kao verovatno kao i kod većine mojih prijatelja u Srbiji, onako, sa usponima i padovima. Od euforije do pesimizma”, kaže Klasić.

“Svakako su studenti napravili više nego što je iko očekivao. Dakle, uneli su jednu energiju, jedan optimizam u društvo. I sad, došli su do zida koji se zove demokratija.

Glavom kroz zid demokratije

U razgovoru za Kompas profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu i istoričar Hrvoje Klasić, koristi sintagme poput “pravna država”, “sloboda medija”, “korupcija i kriminal” govoreći o političkoj situaciji u Rusiji. Te teške reči se učestalo spominju poslednjih meseci i u kontekstu Srbije. U jednom svom tekstu uporedio je studentske proteste ’68. sa onima koje predvode srpski studenti danas. Da li studenti mogu da vrate pravo značenje tim ključnim rečima?

“U demokratiji se vlast može osvojiti i država se može voditi isključivo u legalno izabranim telima. Dakle od strane legalno izabranih predstavnika. Ulica može biti podsticaj i ulica može biti sredstvo – ali ulica ne može biti cilj. Zbog toga ih ne treba kritikovati. Oni su smatrali da će odraditi jedan deo posla, a da će drugi deo društva odraditi svoj deo posla. Međutim, pokazalo se da taj drugi deo ne zna tačno šta bi to trebalo odraditi. Politička opozicija je ponekad neartikulisana, ali ono što je važnije ima loš imidž. Tamo ima vrlo kvalitetnih ljudi koji su proveli nekoliko godina boreći se protiv režima, ali percepcija javnosti je jako loša. To je veliki problem.”

Studenti protiv hobotnice korumpiranog sistema

“Ja sam jednom prilikom rekao da jedino ko može pobediti Aleksandra Vučića i Srpsku naprednu stranku u ovom trenutku jeste lista studenata. Dakle, lista na kojoj će ili biti studenti ili neko koga će oni predložiti. Ali očekivati od studenata da se sada bave politikom u jednoj takvoj zemlji kao što je Srbija – po meni nije fer.


To su mladi ljudi koji bi trebalo da uživaju u životu, u čarima studiranja i mladosti, a ne da ulaze da se bore sa jednom decenijama građenom koruptivnom hobotnicom, mafijaškom državom i svim ostalim. Mene je u ovom trenutku strah ako Vučić kaže: ‘okej, evo vam vandredni izbori’ da neće biti spremni da konkretizuju tu svoju energiju koju u ovom trenutku imaju.”

Profesor Klasić ističe da postoji bojazan šta će se dalje dešavati u političkom životu Srbije: “Ono čega se pribojavam, verovatno kao i građani Srbije, ako se sada propusti šansa i ako na ovim izborima Vučić i njegova lista pobede, onda će euforija splasnuti i bojim se da takav zamah dugo neće dobiti”.

“Pojedini mediji doprineli da sredstvo postane cilj”

Hrvoje Klasić ističe da je važna uloga medija u kreiranju slike o studentima, i to ne samo prorežimskih medija. “Mlade je ponela euforija. Ja bih tu bio kritičan i prema nekim medijima koji su ih nekritički doslovno pratili iz stope u stopu i gde su se onda njihova bicikliranja, njihova hodanja, postala sami sebi svrha.

To je sve bilo i potrebno i lepo i donelo je glas do nekih mesta do kojih mediji ne dolaze, ali je paralelno trebalo raditi na konkretnoj političkoj artikulaciji. Ono što je meni nedostajalo u svemu tome jeste zahtev za smenu vlasti, da citiram Gorana Markovića: nevolja u Srbiji ima ime i prezime, to ime i prezime je Aleksandar Vučić. Koji je nenadležan po Ustavu, ali on Ustav nije poštovao od trenutka kada je došao na vlast. Tako da je njegova smena preduslov da se išta promeni.”

“Svako predavanje počne o Srbiji”

Dok Klasić govori za Kompas, profesori na Univerzitetima u Srbiji trpe razne pritiske i ono što je možda ključno: ne primaju platu. Kakva je situacija u Hrvatskoj? Jesu li predavanja redovna? Da li zaposleni na fakultetima u Hrvatskoj imaju plate?

“Ja sam upravo pre našeg razgovora došao sa predavanja gde sam predavao o ’68-oj i svako predavanje počnem sa time da li prate šta se događa u Srbiji i ono što sam im rekao: studenti u Srbiji ne samo da su osvetlili obraz Srbiji, nego su osvetleli obraz celoj generaciji.

Što se tiče Hrvatske, ja sam im pre 15 minuta dao zadatak da izmisle protest, bilo da ga izmisle ili da se okrenu nečemu što ih trenutno muči. Rezultat je bio da mi je sa jedne strane drago, a sa druge žao to što sam čuo. Drago jer sam čuo da im ništa ne nedostaje i da žive u jednoj dosadnoj, normalnoj zemlji i da ne znaju kako im se zovu političari. I da ne znaju tačno protiv čega bi se bunili. Sa druge strane mi je žao, jer takva atmosfera umrtvljuje i uspava, a to nikad nije dobro.

“Žao mi je kolega iz Srbije”

Ovde je situacija takva da svake godine 30-50 hiljada Srba iz Srbije i Republike Srpske dolazi raditi u Hrvatsku, kao da idu da rade negde na Zapad. Nije nam idealno, ali jesam jednom rekao da kada pogledam Dansku vidim koliko zaostajemo, ali kad pogledam Srbiju vidim koliko smo napredovali.

“Žao mi je svih mojih kolega, javio sam se nekim prosvetarima iz Niša koji su u štrajku i ponudio sam se da im pomognem na koji god način mogu. I verujem da bi oni to uradili i za nas, tako da smatram da tu nema mi-vi. Ljudi poput mojih prijatelja koji su i novinari i profesori bi u svakoj drugoj zemlji bili elita u onom pozitivnom smislu, a u Srbiji životare i ne znaju kako će im izgledati sutra. Zbog toga mi je žao.

Svaka moja kitika upućena ka Srbiji ide iz toga što znam da su Srbi zaista jedan od najinteligentinih, najstručnijih i najsposobnijih naroda i da bi samo u normalnim okolnostima procvetali kako ni oni u ovom trenutku ne očekuju”, kaže za Kompas profesor Hrvoje Klasić.

Vasilija Antonijević/Kompas

Ako ste propustili, prvi deo intervjua sa Hrvojem Klasićem pročitajte ovde: