Emir Ugljanin za Kompas: „DUNP kao da je na Sejšelima, a ne u Srbiji“

Više desetina predavača na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru (DUNP) od januara ove godine dobilo je otkaz ili je otišlo zbog mobinga koji sprovodi uprava. Broj otkaza je toliki da postoji opšta zabrinutost za kvalitet nastave koji bi se sprovodio ukoliko DUNP uopšte nastavi da postoji. “Imamo dva rešenja. Jedno je da se borimo, drugo je da se selimo. Mi treće rešenje nemamo,” kaže Emir Ugljanin, jedan od predavača DUNP koji je ostao bez posla.

Emir Ugljanin (Ilustracija: Kompas)

Doktor informatičkih nauka koji je donedavno bio zaposlen na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru (DUNP), Emir Ugljanin, kaže za Kompas da je rešenje o otkazu koje je dobio od Uprave DUNP očekivano “zato što se u kontinuitetu dešava jedan potpuni progon svih kadrova koji su dali podršku studentima”.

Ugljanin je, kao i veliki broj njegovih kolega, dobio otkaz. Najpre su mu oduzeli sve predmete. Mislio je da je u pitanju neka disciplinska prijava, ali je zapravo Uprava DUNP ta koja ima za cilj da „nas izmuči, da nas izmaltretira, da kažemo ’šta je to meni trebalo, bolje da odem negde da se bavim uzgojem voća, povrća i ćurki nego da se bavim ovim poslom’,“ priča Ugljanin.

Kolege sa DUNP koji su podržali studente podržavaju i kolege kojima je uručen otkaz, ali svi oni su, dodaje Ugljanin, i sami na odstrelu. „Svi će jednog dana ostati bez posla. Samo je pitanje kada”, izričit je Ugljanin.

Država Srbija ćuti

U intervjuu za Kompas je ispričao da su se zaposleni na DUNP više puta obraćali institucijama Republike Srbije kako bi odreagovale na nelogičnosti koje se dešavaju na univerzitetu koji u svom imenu sadrži reč “državni”.

“Vidljivo je”, priča Ugljanin, “da Uprava Državnog univerziteta vođena rektorkom Zanom Dolićanin sprovodi određenu zamisao. Oni rade šta god hoće. Ne postoje institucije u ovoj državi koje vrše proveru. Ne odgovaraju nikome. Oni rade po nečijem nalogu sa nekim ciljem koji mi stvarno ne znamo šta je, ali iz svega ovoga deluje da je gašenje DUNP ili potpuna promena strukture zaposlenih na Univerzitetu.”

DUNP je jedini univerzitet u Srbiji koji je još uvek u blokadi. Jedan od razloga za blokadu su duboke i nepremostive razlike sa upravom. Studenti mesecima upozoravaju na probleme među kojima su optužbe na račun rektorke Dolićanin za nepotizam (njen otac je takođe bio rektor), zatim za sprovođenje neadekvatne kadrovske politike, gubljenje akreditacije, a u jednom trenutku dovedena je u pitanje i njena akademska diploma.

Prema informacijama na koje su ukazivali profesori, studenti i akademski plenum, Dolićanin je Medicinski fakultet u Prištini upisala 1997. sa samo 16 godina. Studirala je dakle, u vreme rata na Kosovu, a diplomirala je sa 22 godine i prosečnom ocenom 9,77.

“Kod nas je posebna situacija, jer mi ne da smo izolovani, nego mi kao da imamo univerzitet na Sejšelima, a vodimo se da smo u sklopu Srbije. Mi kao da nismo u ovoj državi. Mi smo neko nebitan sa kime može da radi ko šta hoće i to značajno utiče na naš osećaj prema institucijama ove države,“ kaže Ugljanin naglašavajući da je profesore DUNP-a najviše porazila činjenica da nisu dobili nikakav odgovor od obrazovnih institucija države Srbije.

Ko i kako kontroliše profesore?

Mehanizmi kojima se pod kontrolu stavljaju profesori, docenti i asistenti su raznoliki. Osim disciplinskih prijava, opomena zbog objava na društvenim mrežama, mobinga, smanjivanja broja časova i direktnog uručivanja otkaza, profesorima se onemogućava da napreduju što posledično dovodi do gubitka posla.

Mislim da imamo problem sa razumevanjem prioriteta. Jedan deo građana je potpuno svestan i daje nam podršku. To je jedan od razloga zbog čega je DUNP i dalje u blokadi, jer ne smeju od građana da preuzmu Univerzitet. Jednom su pokušali i ne smeju više da pokušavaju.

Emir Ugljanin

Pritisak na profesore se vrši i kroz raspisivanje konkursa iznad ili ispod kvalifikacija koje profesori poseduju. Emir Ugljanin navodi da se to dešavalo njegovim kolegama, kao što je to slučaj sa vanrednim profesorom Senatom Ganićem za čije mesto je Uprava DUNP raspisala konkurs za mesto docenta i redovnog profesora. Za prvo je prekvalifikovan, za drugo nema uslove.

Ugljanin objašnjava druge vidove pritiska, navodi da je njemu isprva drastično bio smanjen broj časova, a da postoje i koleginice kao što je Aldina Avdić kojoj su oduzeta sva predavanja.

“Oni raspišu konkurs za veće zvanje za koje ne možete da imate uslove. Krajem meseca će još jedan kolega da ostane bez posla. I mi znamo da će da ostane bez posla. To je kolega ko je podržao studente, Emir Zogić, koji ispunjava sve uslove, ali Senat ne dostavlja pozitivan izveštaj.”

“Uprava nalazi različite načine da otpusti, ne obnovi ugovore… U mom slučaju da potpuno otpusti zbog izjava na društvenim mrežama i obraćanja javnosti, kao i zbog skretanja pažnje na situaciju Državnog univerziteta i prikazivanja stanja tj. ukazivanja na sve šta je potrebno da bi DUNP funkcionisao normalno,” priča Ugljanin.

Ističe da je nepojmljivo da za 19 godina postojanja DUNP-a, samo tri doktora nauka postanu redovni profesori.

Novi Pazar, Novi Sad, nova pravila

Ovakav vid pritiska nije stran ni na drugim univerzitetima. Pažnju javnosti u novembru je privukao slučaj prof. dr Jelene Kleut kojoj je i pored ispunjavanja uslova, Senat Univerziteta u Novom Sadu odbio da donese odluku o njenom izboru.

Sve ono što uspeva da se uradi u državi se kod nas u Novom Pazaru reflektuje.
A često budemo i mi prvi, budemo pioniri testiranja nekog metoda maltretiranja koji se kasnije prenosi dalje. Situacija sa profesoricom Kleut je jedan slučaj koji je podigao javnost u Srbiji, a kod nas se dešava izuzetan broj istih takvih slučajeva”, kaže Emir Ugljanin za Kompas.

“U suštini, jedina podrška koju trenutno dobijamo jeste od dela akademske zajednice Srbije kojoj se zaista zahvaljujem. Naročito nakon informacije da sam ja ostao bez posla, dobio sam veliki broj poziva i zaista sam zahvalan i ganut brigom.”

Državni univerzitet u Novom Pazaru privukao je pažnju od početka studentskih blokada zbog truda, volje i zajedništva koje su demonstrirali studenti ovog Univerziteta. Šetnje između gradova, dolazak do Novog Sada nakon 16 dana hoda i više stotina kilometara, transparenta “Pazar je svijet” i grljenja na putevima i u gradovima širom Srbije – studenti DUNP postali su simbol antirežimske borbe.

“Ako mi kao radnici nemamo nikakvu zaštitu, možete da mislite šta je tek sa studentima.

Oni rade sa studentima šta god hoće, oni kažnjavaju studente, isključuju studente, obeležavaju studente”, upozorava otpušteni predavač DUNP-a.

U zajednici, kao i u ostatku države, na delu je polarizovano društvo.

Emir Ugljanin objašnjava da su se građani Novog Pazara podelili i oko pitanja DUNP. “Mislim da imamo problem sa razumevanjem prioriteta. Jedan deo građana je potpuno svestan i daje nam podršku i to je jedan od razloga zbog čega je Državni univerzitet u Novom Pazaru i dalje u blokadi, jer ne smeju od građana da preuzmu univerzitet. Jednom su pokušali i ne smeju više da pokušavaju. Deo građana je spreman da brani sve to.”


Sa druge strane su građani koji su nesvesni svih razloga zbog čega je Novom Pazaru potreban Državni univerzitet. “Ne zbog mog posla, niti posla mojih kolega. Mi ćemo naći drugi posao. Ali Državni univerzitet u jednom gradu, u jednoj zajednici kao što je ovde kod nas u Novom Pazaru, je centrala koja okuplja studente. I to centrala koja treba da bude garant kvaliteta obrazovanja”, izjavio je Ugljanin za Kompas.

Kvalitet obrazovanja trenutno je na testu.

“Veliki broj studenata je na brzinu položio ispite u vreme kada mi nismo radili. Sada se postavlja pitanje ko je proveravao. Imamo primer rođenog brata rektorke (Edin Dolićanin) koji je recimo držao 30 ispita u ispitnom roku,” kaže naš sagovornik.

Zastava u Novom Pazaru

Studenti u blokadi u Novom Pazaru, pored borbe za pravedno društvo i odgovornost, vode i svoju malu, prkosnu bitku za Državni univerzitet i svoj grad. A na njih su zbog svega šta su učinili ponosni i nekadašnji profesori, docenti i predavači.

“Neizmerno smo zahvalni našim studentima šta su uspostavili i kakve su kontakte uspostavili.
Oni nisu opterećeni nekim iskustvima kojima smo mi bili opterećeni. Njima nije bio blam da nose zastavu koja je naša, nacionalna zastava prihvaćena od strane države. I njima nije bio blam.
Da je neko stariji bio možda ne bi nosio, možda bi rekao: ’a gde da nosim ja sad, možda će neko nešto da mi kaže’. Studenti su krenuli i rekli: ’a šta ja imam da se bojim, to je moja zastava – ja ću da je nosim’.“

Na pitanje Kompasa na koju zastavu misli da su studenti nosili bez blama, jer se sve izrečeno može odnositi i na srpsku i na nacionalnu zastavu sandžačkih Bošnjaka, Emir Ugljanin odgovara: Obe.

„I to je ono“, dodao je, „što aktuelna vlast ne može da sruši“.

Vasilija Antonijević / Kompas