Duško Vuković za „Vreme“: Sindikat ne sme da bude birokratija u službi vlasti
„Naš odnos prema studentima nije samo solidaran – on je prirodan, organski i partnerski. Mladi, jednom rečju, traže budućnost – mi im ne smemo okrenuti leđa“, kaže za „Vreme“ Duško Vuković, kandidat za predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije
Duško Vuković (Foto: Privatna arhiva)
U četvrtak, 26. juna, održavaju se izbori za predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije – i to u atmosferi u kojoj su radnička prava ozbiljno ugrožena, radnici izloženi snažnim pritiscima, inflacija neumoljivo nagriza plate, a vlast najavljuje minimalac izražen u evrima. Deo članstva traži vidljivu i doslednu borbu sindikata za radnička prava – ono što bi, u osnovi, i trebalo da bude njegova suštinska uloga. Drugi deo, pak, ostaje privržen dosadašnjoj liniji kompromisa s vlašću.
Kandidati su: Ljubisav Orbović, aktuelni predsednik koji tu funkciju obavlja već 18 godina, Zoran Mihajlović, sadašnji generalni sekretar SSSS-a, i Duško Vuković, potpredsednik SSSS-a i sagovornik „Vremena“. Dok se prva dvojica vide kao kandidati bliski vlastima, Vuković se percipira kao neko ko bi mogao da donese neophodne promene.
Koji su stavovi Duška Vukovića?
O uticaju vlasti na sindikat
„Kada realno sagledamo nekoliko prethodnih godina, pa čak i decenija, mi smo poslednju veliku aktivnost i publicitet imali na protestima povodom usvajanja Zakona o radu 2014. godine. Ne sporim da su pojedini delovi organizacije usporavali ili umanjivali aktivnosti kojima bi sindikat trebalo da se bavi. Mislim da zbog toga veći deo društva ne zna za šta se mi zalažemo.“
Zatim: „Način na koji ćemo povratiti poverenje radnika jeste da delima pokažemo da smo, bez kompromisa, na njihovoj strani. U svim aktivnostima i prilikama sindikati treba da pokažu da rade za radnike, a ne da su hladna birokratija u službi vlasti.“
O zaradama radnika
„Zarade ne podmiruju osnovne potrebe porodica, a realni životni troškovi su daleko iznad ne samo minimalne i medijalne zarade, već i prosečnih (…) U septembru prošle godine 18,3 odsto zaposlenih od ukupno 2.350.000, primilo je neto zaradu do 50.000 dinara. To znači da je čak 435.000 zaposlenih primilo minimalac. Još drastičnije je bilo 2022. i 2023. godine kada je između 500 i 600 hiljada zaposlenih bilo na minimalcu (…) Ukupne desetogodišnje zarade radnika na minimalcu bile su za više od 10.000 evra manje od ukupnih troškova minimalne potrošačke korpe. A ta korpa je mizerna, neprimereno siromašna.“
O studentskim protestima
„Mi u sindikalnom pokretu prepoznajemo njihovu borbu kao deo šire borbe za pravednije i humanije društvo. Naš odnos prema studentima nije samo solidaran – on je prirodan, organski i partnerski. Mladi, jednom rečju, traže budućnost – mi im ne smemo okrenuti leđa.“
Vreme/J.J.