Dopisne prijateljice od posle Drugog svetskog rata
Počele su da se dopisuju sa 12 godina, pre skoro osam decenija. NIkada se nisu srele, niti razgovarale. Samo pišu.

Dopisno prijateljstvo, samo papirom i olovkom (Foto: Hendrik Schmidt, dpa)
Nikada se nisu srele, čak nisu ni razgovarale telefonom, a dopisne prijateljice su 76 godina. Jedna 88-godišnja Britanka i njena 89-godišnja prijateljica Nemica razmenjujudopisuju se od 1948.
Zovu se Silvija Perkins i Lisa Krul.
Jedini pokušaj susreta propao zbog bolesti
Ćerka Britanke je jednom, za njen 50. rođendan, pokušala da organizuje posetu i sastanak uživo. Ideja je propala jer se suprug Krulove u to vreme razboleo.
Njihova veza je počela kao školski projekat dopisnog prijateljstva.
Tada 12-godišnje učenice jedne londonske škole poslale su dopisnice učenicama jedne nemačke škole.
Za razliku od svih drugih, Silvija Perkins i Lisa Krul su nastavile da se dopisuju i posle prve razmene dopisnica.
“Uporna sam, a ona je ista takva,” rekla je Perkinsova agenciji PA. “Mora da imamo sličan temperament i to mi se dopada.”
Društvene mreže? Ne, samo papir i olovka
Dvema, sada već staricama, korespondencija je kroz decenije postala važan deo života.
Naravno, nisu pod prstom imale moderne društvene mreže. “To je moralo samo papirom i olovkom,” rekla je Britanka.
U novoj božićnoj čestitki, Lisa je napisala: “Draga Silvija, prošla je još jedna godina i nas dve smo po godinu starije, 88 i 89. Ti si prababa, a i ja sam, makar samo Jošiju (Yoshi), kučetu mog unuka Jonasa i njegove supruge.”
Lisa je dobrog zdravlja i još živi u svom domu, pisalo je dalje.
Britanka je navela i da se raduje božićnoj poruci svoje dopisne prijateljice, jer tako saznaje da je još živa i dobro.
“Sada je to samo jedna čestitka godišnje, ali kada je dobijem, pomislim: Juhu, još je jaka,” rekla je Silvija Perkins.
Kompas