Budućnost preduzeća Srbijašume: Šta nam govore prethodna iskustva
Opravdani strah, tako bi se mogao opisati osećaj koji se javlja pri pomenu činjenice da će sedam ključnih javnih preduzeća – zaduženih za naše šume i vode, nacionalne parkove i puteve – preći u formu DOO, društava sa ograničenom odgovornošću. Šta to zapravo znači?
Izvor: Envato
Iskustvo nas uči da se državi teško može verovati kada je reč o upravljanju, tretmanu i (ras)prodaji javnih dobara. Zato danas s pravom postoji strah od pravne transformacije preduzeća „Srbijašume“, „Srbijavode“, „Putevi Srbije“, „Službeni glasnik“, „Skijališta Srbije“, Nacionalni park „Fruška gora“ i Nacionalni park „Đerdap“, piše Vreme.
Direktor Instituta FEFA, Goran Radosavljević, za “Vreme” podseća da je „Kinezima država dala pola istočne Srbije pod veoma nerazjašnjenim okolnostima“, zbog čega niko ne zna čime sve u Boru upravljaju. Navodi i primer Rio Tinta, koji je kupovao privatnu, a ne državnu imovinu – ali je koncesiju dobio upravo od države.
Šta promena stvarno znači
Radosavljević objašnjava da promena pravne forme ne mora nužno da vodi ka privatizaciji. Ako to želi, država može prodati ova preduzeća i bez njihove transformacije u DOO. Međutim, zaštitu nad tim resursima garantuje Zakon o javnoj svojini.
Kao pozitivan primer navodi Nemačku, gde su sva javna preduzeća organizovana kao DOO, uključujući i GIZ – državnu razvojnu agenciju.
Sličnog je stava i ekonomista Miodrag Kapor. On kaže da se javna preduzeća mogu privatizovati bez obzira na pravni oblik, ali da akcionarsko društvo omogućava i ulazak drugih kompanija u vlasničku strukturu.
Zaključak
Drugim rečima: forma je manje važna – suština je u nadzoru i kontroli, tj. ključ je u državi.
Nenad Gujaničić iz brokerske kuće Momentum daje primer Telekoma: „Ako firma nema kontrolu poslovanja, forma je potpuno nebitna. Telekom je AD, ima pet miliona akcionara, i nadzorni odbor koji bi trebalo da ga kontroliše – ali je politički postavljen, pa kontrola faktički ne postoji.“
S druge strane, Asocijacija radničkih kolektiva, sindikata i udruženja „Društveni front“ upozorava da ovakve promene ipak mogu otvoriti vrata privatizaciji preduzeća čija je osnovna dužnost da rade u javnom interesu – a ne za račun privatnog kapitala i korporacija. Posledice mogu biti: manja socijalna i pravna sigurnost radnika, prodaja firmi „deo po deo“, gubitak kontrole nad prirodnim resursima.
Zbog toga, „Društveni front“ poziva građane da dignu glas protiv urušavanja javnog sektora – naročito kada su u pitanju firme koje upravljaju najvažnijim prirodnim dobrima, jer su ona vlasništvo svih građana.
J.J./Vreme