Između pendreka i indeksa: Kako izgleda ispitni rok dok traju nemiri na ulicama
Desilo mi se, kao studentkinji-novinarki, da jedno veče preskočim odlazak na teren, izlazak na protest. Odlučila sam da pokušam da učim. U pauzi od učenja, gledala sam snimke pendrečenja, stampeda uplašenih građana. Fotografije pune krvi, podliva i sukrvice. U stan su mi ulazile arome pirotehničkih sredstava. Kako ostati fokusiran na gradivo ako se ne zna ko će ispite provesti odgovarajući pred profesorima, a ko u pritvoru.

Studentska knjižica -indeks (Foto: Kompas)
Danju učenje, a noću — bežanje od pendreka i pirotehnike. Ovo je gotovo svakodnevni scenario prosečnog studenta ili studentkinje u Srbiji koji podržavaju proteste i pokušavaju da izađu na ispite. U dnevnim časovima studenti drže knjigu, a u noćnim — drže se jedni drugih, jer policiji više ne veruju.
S obzirom na to da su fakulteti morali da pristanu na održavanje ispita zbog pretnje da će ostati bez upisnih kvota, studentsko-građanska borba se nastavila, ali sa dodatnom, klasičnom studentskom brigom — učenjem. Studenti koji ne žele da u ovakvim okolnostima izlaze na ispite, mogu da podnesu zahtev o statusu mirovanja.
Status mirovanja kao klasno pitanje
Treba imati u vidu da status mirovanja ne može sebi da obezbedi svako. Ulazak u status mirovanja se ne plaća i podrazumeva zadržavanje budžetskog mesta. Ali, status mirovanja bi za mnoge studente predstavljao još jednu godinu na grbači porodičnog novčanika. Još jednu godinu plaćanja kirije ili doma. Status mirovanja podrazumeva troškove života u univerzitetskim gradovima. Još jednu godinu paralelnog studiranja i rada. To je razume se, za mnoge teško dostižno, ili čak nemoguće. Zato je status mirovanja u ovoj situaciji klasno pitanje. Privilegija.
Učenje uz dim i pirotehničke arome
Ne osuđujem fakultete koji su, bar prema mom mišljenju, morali da pokleknu i izdejstvuju održavanje ispita. Ne osuđujem bilo koga ko je izabrao status mirovanja ili odlučio da u ovom haosu uči. Kontraproduktivno je, ali i elitistički i sramotno nazivati ,,ćacijem” one koji su odlučili da ipak izađu na ispite, a deo su ove borbe, jer je to pitanje socijalno-ekonomskog konteksta i individualnih životnih okolnosti.
Međutim, učenje i brige oko uslova za upis godine i količine gradiva, sada su dodatno otežani. Dok knjiga treba da bude glavna preokupacija, sada kada je u toku sezona ispitnih rokova, gotovo svakodnevno se održavaju protesti puni bežanja od pirotehnike pod nogama, suzavaca, kamenica. Protesti na kojima je policija okrenula leđa građanima i u mnogim situacijama nad njima primenila prekomernu silu.
Desilo mi se, kao studentkinji-novinarki, da jedno veče preskočim odlazak na teren, izlazak na protest. Odlučila sam da pokušam da učim. U pauzi od učenja, gledala sam snimke pendrečenja, stampeda uplašenih građana. Fotografije pune krvi, podliva i sukrvice. U stan su mi ulazile arome pirotehničkih sredstava. Čula sam snažan prasak nekoliko puta zaredom, i više puta te iste večeri. Kako ostati fokusiran na gradivo i razmišljati samo o onome što piše u knjizi, ako se ne zna ko će ispite provesti odgovarajući pred profesorima, a ko u pritvoru. Ili u najgoroj varijanti, ko će završiti u garaži Vlade Srbije ? Kako napraviti pauzu od neprestane neizvesnosti, tenzije i iscrpljenosti, ako su lica koja smo gledali po hodnicima fakulteta sada lica naslovnih strana tabloida, lica koja građani brane od samovoljnog i improvizovanog sprovođenja zakona?
Kako misliti o ofovima za ispitni TV prilog, političkom sistemu Nemačke i Zakonu o državnoj upravi, dok svedočimo pokušajima gušenja hrabrosti koleginice Nikoline Sinđelić, koja odlučno govori o toj noći provedenoj u garaži Vlade Srbije kako se ona ne bi ponovila?
Kako izbaciti iz glave sliku četiri policajke koje su na protestu u znak podrške Nikolini čuvale zgradu Jedinice za obezbeđenje određenih ličnosti i objekata (JZO) i tako okrenule leđa drugim ženama, ali i prihvatile da budu ponižene i postavljene kao tampon zona između hrabrosti i zataškavanja? Kako zaboraviti Nikolinino obraćanje policajkama puno poštovanja ispred ozgloglašene JZO, a zatim kod kuće zapamtiti sve vrste intervjua neophodne za ispit?
Ispit ili saslušanje
Baš na dan protesta ,,Nikolina svi smo, uplašeni nismo”, u Pančevu je održan još jedan protest, opet u znak podrške studentu. I to studentu koji je postao jedan od simbola protesta po svojoj pribranosti. Studentu za koga se po društvenim mrežama piše da je bio učenik generacije, da radi kako bi pomogao majci i dedi. U pitanju je student Elektrotehničkog fakulteta Andrej Tanko.
Kolega Andrej nije mogao da izađe na ispit. Bio je na saslušanju zbog navodnog ,,napada na službeno lice”. I to baš u vreme ispita. ,,Propustio ispit zbog saslušanja” — deluje kao dovoljno dobar naslov za Njuz net. Ali, ne, to je naša stvarnost.
Poruka za neutralne
Najbolji među nama se privode i zastrašuju. Za jednu od najhrabrijih među nama odmazda je stigla u vidu objavljivanja intimnih fotografija iz maloletničkih dana. Neki pak, još uvek mogu mirno da ispijaju svoju večernju kaficu, dok u njihovoj blizini lete vatrometi i kamenice. Neki još uvek mogu da održavaju svoj instagramski život, netaknut potresnim svedočenjima dece i mladih Srbije.
Ta deca će izdržati danju učenje, a noću nemire. Izdržaće nepojavljivanje na ispitu zbog saslušanja u policiji. Ta deca su hrabriji, odlučniji i sposobniji ljudi od onih koji pokušavaju da ih ućutkaju. Ali vi, koji se pravite da ne vidite požar dok vam sve gori pred očima, zapamtite — i vi ste Nikolina, samo toga još uvek niste svesni.
Za Kompas piše Milica Mihajlović, studentkinja FPN I dobitnica nagrade “Dragan Janjić“ za 2025. godinu koju dodeljuju agencija Beta i NUNS