Kvote, autobusi, dnevnice i Baja Mali Knindža: Šta nas čeka u subotu na Svesrpskom saboru iz trećeg pokušaja
Treća sreća. Dva puta otkazani najveći skup u istoriji Beograda zakazan je po treći put, ovaj put za 12, 13 i 14. april, ali će se po svemu sudeći odigrati samo u subotu (12. april).
Ilustracija: U. Maksimović
Tri dana najavljenog najvećeg skupa ikada u Beogradu svela su se na kraju na jedan miting, u subotu u 19 časova, na Svesrpskom saboru na kojem će posle dvogodišnje najave biti osnovan Pokret za narod i državu.
Kad je trebalo da bude „najveći skup“?
Ovaj skup je prvi put bio najavljivan za 15. mart, zbog čega su Studenti 2.0 bili instalirani u Pionirskom parku, a cilj je bio da se pravi studenti ne okupe na platou ispred Skupštine Srbije.
Potom je otkazan par dana pre zaista najvećeg protesta ikada u Beogradu, i za novi termin je odabran 28. mart. Zatim se i od toga odustalo, pa je Aleksandar Vučić najavio trodnevno okupljanje (petak, subota, nedelja), a sada poziva da se dođe samo u subotu, u 19 časova.
Zašto nije lako organizovati „najveći skup“?
Zato što većina ljudi ne dolazi dobrovoljno, nego u vidu radne obaveze, a mnogi za prisustvo čak dobijaju ne male dnevnice koje navodno idu 2.000 do 10.000 dinara. Zbog toga nije lako ljude ni nagovoriti, a kamoli naterati da subotu izdvoje za politički skup koji ih ne zanima. Zato su mnoga javna preduzeća obećala zaposlenima dodatne slobodne dane zbog „radne“ subote. Paralelno sa šargarepom idu i pritisci, naročito na one koji su zaposleni na ugovore o privremenim i povremenim poslovima, te im se preti da im isti neće biti produženi ako ne ispoštuju radnu miting obavezu
Nije lako ni organizovati veliki broj autobusa za takav skup. Mnogi privatnici pod prinudom daju prevoz, mada nisu srećni da im autobusi budu blokirani ceo dan, pošto na tome gube zaradu za ture koje su mogli da obrnu na redovnim linijama.
Prisustvo naprednjačkim skupovima postalo je ne samo sramotno za mnoge već i opasno. Podsetimo da su mnogi koji su boravili u takozvanom Ćacilendu u Pionirskom parku kasnije u svojim opštinama dočekani s jajima i crvenom farbom. Postoji opasnost da im isti tip dočeka bude organizovan i posle mitinga 12. aprila.
Dodatni problem je što je praksa pokazala da se na ovakvim skupovima oko 30 odsto mase raspe po tržnim centrima, kafićima i restoranima (ne mareći čak ni za to što možda neće dobiti dnevnicu).
Mnogi se sa obezbeđivanjem kvota muče jer su poslednji skupovi u Jagodini i Sremskoj Mitrovici ismejani na društvenim mrežama kao autobusko-sendvičarski fijasko, pošto nisu uspeli da sakupe ni približan broj ljudi koji dolazi na studentske proteste.
Kakve su kvote?
Po naprednjačkim krugovima se priča da su nikad veće i nikad teže ostvarive. Navodno je cilj da na skupu bude 100.000 ljudi kako bi mogla da se pošalje podjednako impresivna slika kakvu su već studenti poslali dva puta iz Beograda, Novog Sada, Kragujevca i Niša.
JugPress navodi da su kvote takve da iz Lebana treba da krene 700, Medveđe 500, Crne Trave 200 članova i aktivista… Navodno je samo za Leskovac naručeno 70 autobusa koji će krenuti za Beograd, a iz Jablaničkog okruga čak 144. Zbog toga se očekuje da će opet biti angažovani albanski prevoznici s Kosova i Metohije, kao i autobusi iz Bugarske i Severne Makedonije.
Odakle sve dolaze na miting?
Grupa građana od oko pedesetak ljudi sa Kosova i Metohije krenula je pešice na pu dugačak 260 kilometara do Beograda kako bi dali podršku Aleksandru Vučiću. Novinari N1 Srbija izračunali su da bi oni dnevno trebalo da pređu po 45 kilometara, što je verovatno možda i glavni razlog zašto je kamerama ove televizije zabranjeno da sve vreme snimaju hodočasnike koji podržavaju predsednika.
Kvote po običaju postoje i za Republiku Srpske i upućeni tvrde da nisu male jer Milorad Dodik mora da se zahvali za lobiranje zbog kojeg se nije našao poternici Interpola. Navodno kompanija M:TEL daje dnevnice od 200 konvertabilnih maraka (što je oko 12.000 dinara) za sve zainteresovane za subotnji izlet u Beograd.
Nezvanično se navodi da je veliki pritisak i na crnogorskim političarima koji su ranije gostovali na Vučićevim mitinzima, pre svega na Milanu Kneževiću iz Demokratske narodne partije, da obezbedi dolazak velikog broja članova i aktivista. Očekuje se i da će i iz Severne Makedonije biti organizovane brojne grupe ne samo Srba, već i lokalnih građana koji žele da zarade odlaskom na beogradski miting.
A šta nas čeka u subotu u Beogradu?
Od prvobitnog plana da na ulici bude posluženje, od pečenog praseta do kuvanih jela, kako bi događaj ličio na studentsku feštu, navodno se odustalo. Na kraju će se sve svesti na klasični miting, a sendviči uz put su sada već tradicija.
Glavni govornik, naravno, biće predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Uz njega će se verovatno obratiti i Milorad Dodik, kako i bivši premijer i predsednik SNS Miloš Vučević. Verovatno će među govornicima biti i predsednik Socijalističke partije Srbije Ivica Dačić koji sada mora da dokaže lojalnost posle odmetanja Branka Ružića na studentski protest 15. marta.
A mandatar Đuro Macut?
Kao jedan od osnivača Pokreta za narod i državu bilo bi logično da se (dovedenoj) masi obrati i Đuro Macut. Utisak je da posle posete Pionirskom parku i govora na mitingu u Jagodini novi premijer nema razlog da krije zahvalnost za funkciju koja mu podarena. A svakako bi bilo i zanimljivo čuti šta ima da kaže neposredno pre sastavljanja nove Vlade Srbije i iznošenja ekspozea.
A Baja Mali Knindža?
Mediji bliski vlasti tvrde da će, po ugledu na studentske proteste, biti uproličen i muzičko-umetnički program. Glavna zvezda trebalo bi da bude Mirko Pajčin, poznatiji u narodu kao Baja Mali Knindža. Nije poznato da li bi još neko osim njega mogao da zabavlja okupljene.
V. Živanović / Kompas