Bliski istok: Domino efekat posle pada Asada, da li je Iran sledeći
Politički pad Sirije kao ključnog iranskog saveznika potresa Islamsku Republiku. Dok ekonomske krize i politička korupcija urušavaju poverenje u vlasti, analitičari ukazuju na mogućnost da se sudbina Teherana veže za promene koje se dešavaju u regionu
Damask, posle pada grada u ruke pobunjenika. 9. decembar 2024. (Foto: FoNet / AP)
Neočekivano lak pad režima Bašara al Asada u Siriji su mnogi Iranci dočekali sa optimizmom jer vide paralele između doskorašnjeg režima u Damasku i onog u Teheranu. Može li doći kraj Islamskoj Republici, analizira Dojče vele, a prenosi portal nedeljnika “Vreme”.
Šira slika
Sirija je bila jedan od temelja iranskere regionalne strategije ne samo zbog geopolitičkog uticaja već i zbog sličnog autoritarnog modela. Iranci koji se protive svom režimu sada gaje izvesne nade u promene, posebno posle brutalnog gušenja ženske pobune poslednjih godina u kojoj su stotine građana ubijene, a hiljade uhapšene, prenosi Dojče vele. Promene u Siriji zato su ponukale i vrhovnog vođu Alija Hameneija da izda zvanično upozorenje: “Svako čije analize ili izjave obeshrabruju narod čini zločin i biće gonjen. Neki to rade iz inostranstva koristeći medije na persijskom jeziku, ali niko unutar zemlje ne bi trebalo da se tako ponaša.”
Režimlije u šoku
Hosein Razag, politički aktivista koji je više puta hapšen od Zelenog pokreta u Iranu 2009. godine, veruje da je pad Asada posebno uznemirio tvrde pristalice režima u Teheranu. Kako kaže, režimska elita sa porodicama kao i oni povezani sa vojskom i verskim establišmentom sada daju sve od sebe da obezbede opstanak režima u Teheranu. Razag misli da je pad kredibiliteta vođstva u Teheranu neviđen do sada, mnogo veći nego kod ranijih talasa protesta.
Kriza legitimiteta
Hasan Asadi Zeidabadi, još jedan politički aktivista iz Teherana, ističe koliko su ljudi razočarani neefikasnošću i korupcijom vlasti. Zeidabadi ističe recimo manjak goriva, restrikcije struje i interneta, zagađenje vazduha zbog kojeg Teheran redovno tone u smog. I Mehdi Mahmudijan, još jedan aktivista i bivši politički zatočenik, ističe da građani sve više vide da režim ne može da obezbedi ekonomski oporavak.
J.G./Vreme