Zoran Panović: Vučić za kopanje litijuma nije tražio ništa sem garancija za ličnu vlast
Pre nego što Aleksandar Vučić kaže „Dugo ste čekali, kopajte“, teško je poverovati da predsednik Srbije baš ništa, sem garancija za svoju ličnu vlast, politički nije tražio od Nemaca i zapadnjaka zainteresovanih za srpski litijum, piše Zoran Panović u tekstu „Litijumski paradoksi“ na potralu Demostat.
Olaf Šolc i Aleksandar Vučić (Foto: Michael Kappeler, dpa)
Da li je Srbija dobila tajni datum za ulazak u EU, da li će preko litijuma „na oruk“ (kao kad se diže džak krompira), ili „na kant“ (kao kad se unosi šifonjer u stan) u EU, kao Rumunija i Bugarska, zbog drugih stvari ranije, da li je dobila jasne garancije za Zajednicu srpskih opština (ZSO), da li je bar dobila relaksaciju Republike Srpske (RS), pita Panović.
Šta se dogodilo?
On ukazuje da nemački kancelar Olaf Šolc na litijumskom Samitu EU i Srbije nije bio ni monoton ni strog, „čak se i osmehivao, nije zakerao oko demokratije i suočavanja sa prošlošću“, a da, sa druge strane, režimski novinari nisu dobili nalog da mu postavljaju, kao nekad kad je bio u Beogradu u drugoj agendi, provokativna pitanja o Kosovu, RS, Rezoluciji o Srebrenici, o dvostrukim standardima.
Uglavnom, još jednom se pokazalo – možda i najspektakularnije do sada – kako funkcioniše Vučićev sistem uzajamno funkcionalnih paradoksa. Njegovi medijski „stahanovci“ koji su se pre par meseci do egzaltacije obradovali da će Srbija i formalno prekinuti evropske integracije, između ostalog i zbog hibridnog rata protiv Srbije, sada moraju da na naslovne strane stavljaju „stratešku saradnju“ sa EU, navodi u tekstu Panović.
Šira slika
On dodaje da Srbiju, ipak, bar po inerciji, Memorandum može približiti EU onoliko koliko i prodaja NIS Rusima jer „nismo zbog toga postali članica saveza Rusije i Belorusije, pa nećemo ni zbog ovoga EU“, ali će odnosi biti ipak bolji.
Nakon Šredera i Merkelove, i Šolc staje u red velikih prijatelja Srbije. Uprkos Kosovu i Bosni, kao litijumski Handke. Veliki paradoks Srbije je taj da Nemačka kao njen najveći privredni partner nije istovremeno i politički saveznik Srbije, bar u smislu kako mi to konvencionalno shvatamo.
„Ili možda jeste, ali ćemo tek saznati. Odnosno, Vućić će nam obznaniti i objasniti kad za to dođe vreme“, zaključuje Panović.
FoNet