Šta do sada znamo o tragediji u Novom Sadu
Posle nesreće u Novom Sadu gotovo sve što smo čuli od političara demantovali su inženjeri koji su ili direktno učestvovali u samom procesu rekonstrukcije železničke stanice ili su na osnovu svoje ekspertize opovrgli ono što je vlast u prvim trenucima govorila.
Građani pale sveće ispred Glavne železničke stanice u Novom Sadu kako bi odali poštu poginulima u tragediji koja se dogodila kada se obrušila betonska nadstrešnica na stanici (Novi Sad, 2 novembar Foto: FoNet / Marko Dragoslavić)
Železnice Srbije i sva preduzeća koja su učestvovala u rekonstrukciji Železničke stanice sve vreme ćute, kao da se ništa nije dogodilo.
Do kojih saznanja su došli stručnjaci i novinari?
Ono što se desilo odmah nakon nesreće je nestanak dokumenata iz sistema CEOP koji je u nadležnosti Agencije za privredne registre. On predstavlja sistem kom imaju pristup svi inženjeri i arhitekte u Srbiji i u kom se nalaze svi tehnički podaci o projektima i radovima u zemlji.
Ovime je javnosti onemogućeno da sazna da li je zaista vršena obnova i same nadstrešnice, a ne samo zgrade, kako su tvrdili političari, kao i ko je bio zadužen za nadzor i izvođenje radova i ko je radove naručio i odobrio. Podsećamo da se ista stvar desila sa snimcima naplatne rampe Doljevac, gde je ubijena jedna žena.
Delovi CEOP-a proširili su se na društevnim mrežama, a poslednja informacija je da je dokumentacija vraćena u CEOP.
Baš u vreme nestanka dokumenata, koji su nam mogli ponuditi neke odgovore, i ministar građevine i ministar policije tvrde da nadstrešnica nije bila predmet rekonstrukcije. Međutim mnogi građani tvrde da je radova na nadstrešnici ipak bilo.
Ministar građevine dan po objavljivanju video snimaka radova na nadstrešnici „koriguje“ svoju izjavu, sada tvrdeći da na nadstrešnici nije bilo „rekonstrukcije konstruktivnog dela“.
Ko je (ne)odgovoran?
CIP, saobraćajni institut, kao i kineski konzorcijum koji je zadužen za ovaj projekat tvrde da „projektom stanične zgrade nije obuhvaćena u konstruktivnom smislu nadstrešnica na južnoj fasadi, koja je srušena i ona nije bila ni predmet projekta, ni rekonstrukcije.“ Tada je i momenat u kome počinje prebacivanje odgovornosti pa se optužuje Zavod za zaštitu spomenika Novi Sad da nije preporučio rekonstrukciju nadstrešnice, što je ustanova kulture okarakterisala kao „gnusnu laž“.
Naknadno je ministar građevine potvrdio da su mađarske (Utiber) i francuske (Egis) kompanije bile zadužene za nadzor. Nijedna od tih kompanija ne odgovara na upite naše redakcije upućene i telefonom i pisanim putem.
Ove nedelje portal Insajder objavljuje da javno preduzeće Infrastruktura železnice Srbije nije imalo upotrebnu dozvolu za zgradu železničke stanice u Novom Sadu.
Kada je u pitanju izvođač radova, prema rečima inženjera geologije Zorana Đajića, kompanija s kojom je poslovao i sarađivao, kojoj je bio odgovoran sve vreme njegovog angažovanja na projektu rekonstrukcije železničke stanice u Novom Sadu je firma Starting doo iz Batajnice čiji je direktor Nikola Trivić.
Četiri dana nakon tragedije ostavku daje ministar građevine Goran Vesić koji tom prilikom nudi javnosti informacije o tek delu kompanija koje su učestovale u projektu.
Ispostavlja se da sve privatne kompanije koje su radile na rekonstrukciji Železničke stanice u Novom Sadu takođe rade i na mnogim drugim značajnim projektima u Srbiji među kojima su izgradnja Beograda na vodi, nadzor za projekte Nacionalnog stadiona, Ostružničkog mosta i autoputa Beograd-Sarajevo.
Ni CIP ni Infrastruktura ne odgovaraju na naše upite da li je zgrada Železničke stanice u Novom Sadu bezbedna i šta će se dešavati u narednom periodu sa stanicom.
Nova ekonomija