Seksualno zlostavljanje dece u Srbiji: „Nikada nisam rekla nikome“
U gotovo 90 odsto slučajeva, zlostavljač je bio neko iz detetove blizine – član porodice, komšija, porodični prijatelj ili osoba iz zajednice. U petini slučajeva, dete je živelo pod istim krovom sa počiniocem
Ilustracija (Izvor: Envato)
U globalnoj anketi Naš glas, blizu hiljadu žena sa srpskog govornog područja, koje su preživele seksualno nasilje u detinjstvu, podelilo je svoja iskustva. Nedeljnik „Vreme“ imao je uvid u rezultate istraživanja koje je sprovela nevladina organizacija Protect Children.
Rezultati
Skoro polovina ispitanica preživela je seksualno zlostavljanje u najranijem uzrastu – između treće i devete godine života. U čak 89 odsto slučajeva, počinilac je bila osoba poznata detetu – član porodice ili neko iz bliskog okruženja, uključujući komšije, prijatelje porodice ili osobe iz zajednice. U 19 odsto slučajeva, žrtve su živele u istom domaćinstvu s počiniocem.
Ogromna većina preživelih (96%) navodi da je počinilac bio muškarac. Najveći broj njih (38%) imao je između 35 i 54 godine, dok je u 32% slučajeva počinilac bio stariji od 55 godina. Svaka treća žena prijavila je da je nasilnik bio mlađi od 18 godina.
Šira slika
Ispovesti žena osvetljavaju razmere sistemske ćutnje, straha i institucionalnog zanemarivanja. Velika većina preživelih navodi da njihovo svedočenje nije dovelo ni do istrage, ni do krivičnog postupka, niti do bilo kakve vrste reparacije.
Polovina ispitanica nikada nikome nije rekla da je bila žrtva seksualnog nasilja. One koje su se nekome poverile, učinile su to tek godinama ili decenijama kasnije.
Više od trećine ispitanica smatra da im je ćutanje dodatno otežalo oporavak, a posledice uključuju depresiju, anksioznost, strah od bliskosti, osećaj stida i krivice, emocionalnu zatvorenost, probleme s poverenjem i izražen bes.
Skoro dve trećine žena izjavilo je da je seksualno nasilje ostavilo dugoročne emocionalne, fizičke i psihološke posledice. Ipak, čak 74 odsto njih nije dobilo adekvatnu podršku.
J.J./Vreme