80. godišnjica Dana D: Koliko je odneo žrtava i da li je mogao da bude izbegnut

Evropa i SAD obeležavaju 80. godišnjicu Dana D, odnosno dana kada su se savezničke trupe 1944. iskrcale na plaže Normandije (Francuska).

Zajednička simulacija iskrcavanja na Dan D američkih i francuskih vojnika pri NATO trupama (AP Photo/Laurent Cipriani)

Operacija Overlord i danas je najveća vojna pomorska invazija ikada izvedena. Planirana je od 1942. godine, odlagana više puta, a delimično iznuđeno izvedena u junu 1944. zbog strepnji da će vojska Sovjetskog Saveza pre Saveznika naterati nacističku Nemačku na kapitulaciju.

Šta se dogodilo?

Saveznici su na teritoriji Velike Britanije, SAD i Kanade dve godine vršili obuku i treninge vojnika koji su izabrani da učestvuju invaziji na Evropu.

Osim specijalno dizajniranih čamaca i tenkova sa propelerima i gumenom oplatom kako bi mogli da plutaju, zbog Dana D je napravljena čitava fantomska eskadrila lažnih gumenih tenkova, borbenih vozila i aviona kako bi zbunjivala izviđačke nacističke misije.

Za Dan D su trebali i da se ispune specifični vremenski uslovi plime i oseke i mirno more (kako se tenkovi ne bi zaglavili u pesku plićaka), polumesec (kako padobranci ne bi bili lako uočljivi sa tla), da ne pada kiša koja bi stvarala dodatni mulj i smanjivala vidljivost… Idealne uslove meteorolozi su najavljivali za 5, 6, 7, 19. i 20. jun. Zapovednik akcije, američki general Dvajt Ajzenhauer, odabrao je prvi raspoloživi datum, ne želeći da rizikuje čekanje i propusti priliku.

Akcija je formalno započeta 5. juna bombardovanjem nemačkih položaja sa 11.000 bombardera i iskrcavanjem 15.000 američkih i 7.000 britanskih padobranaca koji su imali zadatak da izvrše diverziju iza neprijateljskih linija. Međutim, za zvanično obeležavanje odabran je 6. jun kada je počelo pomorsko iskrcavanje trupa.

Šira slika

Najkrvavija bitka vođena je na plaži koja nosi kodno ime Omaha zato što su bombarderi zbog magle promašili nacističke položaje, pa je nemački otpor tu bio najžešći.

Saveznici su za iskrcavanje imali na raspolaganju 2 miliona i 52 hiljade američkih, britanskih, francuskih, kanadskih i poljskih vojnika. Nemačka odbrana Atlantskog zida u Normandiji svodila se na 380.000 vojnika koji su do kraja bitke dobili podršku još milion boraca. Za podršku je upućen i kontigent od oko pola miliona vojnika sa Balkana, ali je stigao prekasno za Vermaht koji je od prvog dana praktično bio u povlačenju.

Saveznici su tokom osvajanja Atlantskog zida (nemačke odbrane ka Atlantiku) morali da deminiraju 6,5 miliona mina koje su postavljenje po naređenju nacističkog generala Ervina Romela.

Iza kulisa

Malo poznate operacije koje su pomogle izvođenju Dana D su: Ultra, Fortitjud, Dabl kros sistem i Point d Hok.

Ultra je operacija dekodiranja Enigme, nemačkog kodiranog sistema komunikacije. Saveznici su tako znali tačna kretanja nemačkih podmornica, brodova i raspored trupa na kopnu, što im je pomoglo da vojsku i mašineriju prevezu bez gubitaka iz SAD u Veliku Britaniju, a potom do Normandije.

Fortitjud je operacija u kojoj napravljena već pomenuta lažna armada tenkova, aviona i drugih oklopnih vozila koja je premeštana po severu Britanije, simulirajući da će biti upućena ka Norveškoj.

Dabl kros sistem je slanje lažnih informacija preko telekomunikacionih kanala da će invazija biti izvršena na tri strane – ka Norveškoj, Normandiji i Balkanu. U lažne informacije namerno je ubačena i Normandija iz straha da će Saveznici od svojih dvostrukih agenata ionako saznati da se sprema invazija na Francusku, ali da se bar deo trupa odvuče ka Skandinaviji i Balkanu kao potencijalnim destinacijama.

Point d Hok je višemesečna akcija slanja sabotera koji su imali zadatak da unište nemačko teško naoružanje pre Dana D. Ova akcija nije uspešno isplanirana, a samim ti ni završena jer je većina bila uhvaćena pre izvršenja zadataka. Tačan broj ostaje nepoznat, ali se pretpostavlja da je oko 17.000 vojnika uzalud žrtvovalo svoje živote.

Retuširana fotografija iskrcavanja poslednjeg kontigenta američkih trupa koje su učestvovale u borbi 7. juna 1944. (Foto: Wikipedia/Američki istorijski arhiv)

Da li je mogao da se izbegne Dan D?

Istoričari su podeljeni oko ocene da li su gubici Dana D mogli da budu manji, ali nemaju dilemu da nije mogao da bude izbegnut. Jedan od razloga izvođenja bio je i strah da bi Sovjetski Savez prvi mogao naterati Nemačku na kapitulaciju. Međutim, smatra se da je iskrcavanje Saveznika u Normandiji skratilo rat za najmanje godinu i po dana i višemilionski smanilo sovjetske i gubitke koje bi imali pokreti otpora u Jugoslaviji, Poljskoj, Grčkoj i Francuskoj.

SAD su prvobitno prijavile 29.000 mrtvih u Danu D, ali pored toga još 106.000 nestalih (tačna cifra mrtvih je skrivana radi održavanja morala vojske i javnosti). Velika Britanija je prijavila 11.000 mrtvih i 54.000 nestalih.

Saveznici su po završetku bitke koja je trajala do narednog dana (7. juna) u ponoć, iskrcali još četiri miliona vojnika. Naspram sebe su imali oko dva miliona vojnika Vermahta koji su bili stacionirani na zapadnom frontu.

Po naređenju Dvajta Ajzenhauera za Dan D su birani svi socijalni profili vojnika jer je smatrao da se jedino na taj način može sačuvati moral i pored planiranih ogromnih gubitaka. Američki general je u prvobitnom planu iskrcavanja milion i po vojnika napravio projekciju po kojoj je dovoljno da tek oko 200.000 preživi koji bi napravili dovoljan otpor u Pa de Kaleu dok ne stigne pojačanje u vidu novog višemilionskog ljudskog kontingenta.

V. Ž. / Kompas